Ljubav prestaje kada na osobu koju smo voljeli više ne gledamo tako pozitivno. To, naravno, ne mora da bude njena greška.
Osjećanje ljubavi je rezultat naše procjene da je voljena osoba za nas veoma vrijedno ljudsko biće, tako da samo njeno prisustvo kod nas izaziva prijatnost.
Zbog toga se emocionalno vezujemo za tu osobu i smatramo je dijelom našeg najintimnijeg svijeta.
Iz tog razloga želimo da sa tom osobom ostvarimo vezu i kada nije pored nas osjećamo da nam nedostaje.
Ljubav prestaje onda kada na osobu koju smo voljeli više ne gledamo tako pozitivno, kada počnemo da smatramo da ona nije više u stanju da zadovolji naše kriterijume. To, naravno, ne mora da bude njena greška.
Ljudi se mijenjaju, pa se mijenjaju i kriterijumi na osnovu kojih procjenjuju druge. Međutim, veoma rijetko su oba partnera istovremeno prestala da vole jedan drugog. Daleko je češća situacija kada jedna osoba prestaje da voli, dok druga nju i dalje voli. Tada jedan raskida vezu i odlazi, dok drugom ostaje da prihvati tu činjenicu.
Izgubiti voljenu osobu je veoma neprijatan događaj, praćen osjećanjem žalosti. Oni koji smatraju da su gubitkom te osobe izgubili smisao svog života sigurno najgore prolaze.
Nekada voljena osoba učini nešto da je drugi partner počne prezirati ili mrziti. Volimo onda kada procijenimo da je nama druga osoba veoma vrijedna, a preziremo onda kada procijenimo da druga osoba nije dovoljno vrijedna, da je ispod nekog vrijednosnog minimuma. Zbog toga je prezir suprotnost ljubavi i dovodi do "poništavanja" vrijednosti drugoga, piše "Politika".
Za razliku od prezira koji dovodi do prekida emocionalnih veza prema osobi koja je bila voljena, osjećanje mržnje često povećava vezanost za drugu osobu, ali na negativan osvetnički način. Zbog toga okupiranost drugim u slučaju ljubavi i zaljubljivanja može zamijeniti patološka opsjednutost drugim kao nekim ko je zao i pokvaren, ko je učinio nešto što zahtjeva osvetu.
Često iskustvo ostavljenosti u ranom periodu razvoja, recimo u pubertetu, može biti traumatično i može izazvati kompleks niže vrijednosti. Tipičan način mišljenja koji imaju oni koji su iz nekog razloga neprihvaćeni ili odbačeni od osobe u koju su se zaljubili ili koju vole jeste stav: "To što me ona neće je dokaz da ja nisam dovoljno dobar, dovoljno lijep, pametan, bogat...".
Zbog toga bi roditelji trebalo da obrate pažnju na neke prve ljubavne nesreće ili neuspjehe djece, jer upravo tada ona mogu donijeti odluke koje im mogu obilježiti život. Moraju da ih nauče da su vrijedna ljudska bića i da to što neko drugi neće da ih voli, da ih izabere, samo znači da taj drugi nije prepoznao njihovu vrijednost koju sigurno posjeduju.
U suprotnom, mlada osoba može da zaključi da nije dovoljno dobra da bi zaslužila da bude voljena.
(MONDO)