Kako oporaviti slomljeno srce

Izuzimajući antidepresive, koji su se tokom kliničkih ispitivanja pokazali dobrim u ublažavanju simptoma 'slomljenog srca' kod pojedinih pacijenata, istraživači modernog doba nisu otkrili ništa revolucionarnije osim mudrosti da je potrebno vrijeme.

Ono što je proisteklo iz brojnih laboratorija širom svijeta jeste saznanje koji obrazac ponašanja najviše odgovara i zašto. Ideja odavno prisutne taktike, u priručnicima definisane kao pravilo 'bez kontakta', veoma je jednostavna: apsolutno nikada ništa ne radite sa bivšom partnerkom.

Većini ovaj savjet zvuči veoma logično, barem u trenutku racionalnog razmišljanja. Ali kada emocije nadvladaju, situacija se obrće u drugom smjeru. Koga sad slušati, mozak ili srce?

Odgovor koji naučnici bez oklijevanja daju je mozak. Uzdržite se od želje da bacite pogled na njenu ili njegovu stranicu na Facebooku, zaboravite na pozive, SMS poruke ili posjete teretani u kojoj možete vidjeti bivšu ljubav.

Oduprite se ponudi da budete prijatelji. Može, ali tek nakon, najmanje, tri godine, a do tada vam je potrebno vrijeme i prostor da prebolite raskid.

Alkohol ne pomaže

Bez obzira na to da li proces 'oporavka' kod vas traje tri godine ili tri nedjelje, nije dovoljno da eliminišete samo nju ili njega iz sopstvenog okruženja, već i sve one razglednice, poklončiće, poruke i lične stvari koje vas podsjećaju da je ta osoba nekada bila dio vašeg života.

U suprotnom, to je kao pokušaj da ostavite piće dok vam flaša čuči ispred nosa. Kad smo već kod osvježavajućih napitaka, znajte da alkohol uzet u cilju zaboravljanja izgubljene ljubavi, nikako nije dobra ideja, iako se taj obrazac često viđa, posebno kod muškaraca. U stvari, kao što većina onih koji su ronili suze u sopstvenu čašicu zna, stvari postaju samo još gore.

Alkohol je po prirodi stvari 'depresivirajuća droga', pa ukoliko već utučeni krenete da utapate tugu u njemu, samo će vas još dublje gurnuti u depresiju i melanholiju.

I male doze alkohola potenciraju impulsivnost, agresiju i socijalno neprihvatljivo ponašanje, usljed inhibicije moždanih struktura (kore velikog mozga) zaduženih za kontrolu postupaka.

Dovodi do toga da je nedostatak odgovornosti u konfliktu sa željom da se odgovornost pokaže.

To u prevodu znači da kada vam je srce slomljeno, vi trijezni pomislite kako užasno želite da je/ga pozovete, ali to ne činite svjesni činjenice da će vam biti samo još gore. Nakon dva piva, telefonska slušalica vam je već u ruci, piše "Men's Health".

Bavite se sportom, ne jurite novu vezu

Mnogo bolje rješenje je da se okrenete fizičkoj aktivnosti i sportu. Pošto je mozak preplavljen hormonima stresa, čija je uloga da mobiliše organizam u stanje pripravnosti (bori se ili bježi), upravo vježbanje oslobađa stres podižući nivo serotonina (hormona sreće).

Izolacija nikako nije dobro rješenje, jer kada ste okruženi prijateljima, u mozgu raste koncentracija oksitocina i vazopresina, značajnih za učvršćivanje društvenih veza i obezbjeđivanje osjećaja pripadnosti grupi.

Taj mali, ali značajan pomak otvara vam prostor za stvaranje nove emotivne veze. Većina momaka vjeruje da bi im nova veza pomogla da prebole onu staru. Rješenje zaista jeste u novoj ljubavi, ali ukoliko ste i dalje privrženi prethodnoj partnerki, teško da će vam iko djelovati kao dovoljno dobra zamjena.

Ne­mojte se forsirati, jer iako vam se možda čini da mjesecima patite, samo ćete jednog jutra otvoriti oči i shvatiti da ste je preboljeli, da ste spremni za novu ljubav. U periodu kada vam je srce bilo slomljeno i kada ste se osjećali napušteni, činilo se da nikada više nećete biti sposobni da nekoga volite, da ste istrošeni i prazni. Ali slomljeno srce se oporavlja upravo kroz taj gubitak.

Kada konačno postanete otvoreni za nove kontakte, shvatićete da ste iz patnje izašli jači, obdareni sa mnogo više empatije i svjesni snage koju ljubav ima u vašem životu. Čovjek je stvoren da iznova voli i voli.

Jasno je da je bivša ljubav ostavila neizbrisiv trag u vašem srcu, ali to sada, kada ponovo volite, više nije ni važno. Osjećanje suprotno ljubavi nije mrž­nja, kako se to obično misli, već rav­nodušnost, a ona dolazi nakon patnje.

(MONDO)