Kako da se razljubiš

Kada je zaljubljenost neuzvraćena, a zaljubljeni neće da se pomiri sa odbijanjem, patnja postaje stanje. Zbog svoje nade da će se ipak, nekako, desiti čudo i da će zaljubljeni na kraju biti sa drugom osobom, on nastavlja da bude zaljubljen i da pri tome snažno trpi.

Slično je i u onim situacijama kada je veza bila započeta, ali je bila raskinuta prije nego što se ostavljena osoba razljubila. I ovde je važna lažna nada jer osoba ne prihvata raskid, vjerujući da će ponovo biti zajedno.

Kada sa strane gledamo patnju osobe do koje nam je stalo, sasvim je prirodno da osjetimo podsticaj da joj pomognemo, da joj 'otvorimo oči' kako bi prihvatila stvarnost i okrenula se budućnosti, novim ljubavima, životu.

Ali nikome se ne može pomoći na silu. Osobe koje na ovaj način muče ljubavne muke dijele se na one koje u svom stanju vide problem i na one koje vide problem samo u tome što ih voljena osoba odbija. Oni prvi žele da prime pomoć, a ovi drugi ne žele.

Oni koji ne žele da im se pomogne, svaku ponuđenu pomoć shvataju kao ubijanje njihove nade da će na kraju sve ispasti dobro. I zato oni često ovakvo pomaganje na silu doživljavaju kao neku vrstu agresije ili prisile, tako da je odbijaju. Nekada zbog toga prekidaju kontakt sa onim ko je želio da im pomogne.

Oni koji žele pomoć su i sami shvatili da imaju problem što ne prihvataju realnost. Svjesni su svog unutrašnjeg konflikta između onog dijela njih koji je racionalan i koji uviđa da je svaka nada izgubljena, i onog dijela koji je i dalje zaljubljen.

Oni sami pokušavaju da se 'odlijepe' od osobe koja ne prihvata njihovu želju da budu zajedno. I zbog toga su oni zahvalni onima koji im mogu pomoći da se bolje osjete i da se okrenu drugim životnim izborima. Samo ovi ljudi se obraćaju za psihoterapijsku pomoć, piše "Politika".

U terapiji ili izvan nje, za ove ljude mogu biti korisne tehnike razljubljivanja. Riječ je o mentalnim vježbama koje su veoma jednostavne i nekada dramatično efikasne.

Kako je osjećanje zaljubljenosti posljedica idealizovanja i precjenjivanja druge osobe, ove tehnike se zasnivaju na namjernom zamišljanju te osobe u toliko negativnim situacijama da se prema njoj javljaju osjećanja prezira i gađenja.

Ideja je da će na ovaj način stvoren emocionalni 'minus' uspjeti da donekle ili u potpunosti poništi onaj emocionalni 'plus' koji je proizvod idealizacije.

Mnogo je bolje ovo raditi namjerno, znajući da druga osoba u stvarnosti nije takva, nego nesvjesno, kada ljudi, da bi smanjili svoj bol, drugog zaista počinju da preziru i mrze.

(MONDO)