Osjećanje razočaranja je dobro poznato svakom od nas, pa i u ljubavnim odnosima.
Međutim, postoje ljudi koji su veoma često razočarani u ljubavi. Glasno optužuju druge, u sebi se pitaju kako to da iznova biraju osobu koja će ih razočarati.
Iako mnogi doživljavaju osjećanje razočaranja kao nešto neprijatno i negativno, da li je to zaista tako?
Ljudi osjećaju razočaranje onda kada shvate da realnost nije onoliko pozitivna koliko su očekivali.
Kada neko ima neku iluziju o stvarnosti, razočara se kada shvati da se stvarnost ne uklapa u iluziju.
I kada ima pozitivan sadržaj, iluzija je obmana, što je čini nečim negativnim.
Psihološka definicija iluzije je pogrešna predstava o stvarnosti nastala greškom u opažanju. Na to značenje upućuje i latinski korijen riječi iluzija: ludere, što znači igra, suprotnost stvarnosti.
U sukobu predstave i stvarnosti, uvijek prednost ima stvarnost. I zato, umjesto da optužujemo stvarnost što se nije uklopila u naša očekivanja, bolje je da prihvatimo stvarnost kao takvu. I zato je razočaranost iako neprijatna, pozitivno osjećanje.
U etimološkom smislu riječ razočaranost sadrži korijen čar koji označava magijski postupak, čaranje, kojim se izaziva trans kod druge osobe. Za to stanje se koriste riječi začaran i očaran. A kada osoba izađe iz transa, kada uvidi stvarnost, tada nastupa razočaranje.
Za razočaranost drugom osobom nekada nisu razlog naša očekivanja, već to što nam se ona pogrešno predstavila, što je lagala i glumila i tako nas obmanula.
Posebnu sklonost ka čestom razočaravanju u ljubavi imaju oni koji preklapaju ideal i iluziju. Oni postaju razočarani onda kada shvate da sa određenom osobom nije moguće ostvariti zamišljeni ideal.
Ali neke ideale nije moguće ostvariti ni sa jednom osobom. Takvi ljudi su sami sebe osudili na konstantno osjećanje razočaranosti, piše "Politika".
Idealna očekivanja od ljubavi i partnerstva koja su tako karakteristična za mladu generaciju često su izvor jedne konstantne, delimične ili potpune razočaranosti u ljubavnu vezu tokom kasnijeg života.
Tipični scenario je da mlada osoba ulazi u vezu iz osjećanja zaljubljenosti zbog kojeg u prvih nekoliko godina veze misli da je uspela da ostvari svoj ideal, da bi nakon prestanka zaljubljenosti počela da osjeća veće ili manje razočaranje.
Ako ono nije toliko snažno da bi osoba raskinula ili razvela se, ona ostaje u vezi ili braku u jednom konstantnom polurazočaranju. Da bi neko bio zadovoljan svojom vezom ili brakom, prvo je mora prihvatiti takvu kakva je, odustati od iluzija. (MONDO)