Nedavno je let za Frankfurt u Njemačkoj prekinut neplaniranim slijetanjem, jer je nekoliko putnika povrijeđeno usljed turbulencija, a profesor je otkrio kako najbezbjednije proći tokom turbulencija.
"Propadanje" aviona kada uđe u turbulenciju veliki je strah gotovo svih putnika. Profesor Saobraćajnog fakulteta Petar Mirosavljević objašnjava kako do toga dolazi, koliko avion može da "propadne", ali i šta sve postaju “projektili" u avionu ako dođe do turbulencije.
Nedavno je let iz Ostina u Teksasu za Frankfurt u Njemačkoj prekinut neplaniranim slijetanjem, jer je nekoliko putnika povrijeđeno usljed turbulencija. Posada "erbasa" A-330 prijavila je da je avion ušao u jaku turbulenciju na visini od oko 11.300 metara iznad američke države Tenesi. Profesor Mirosavljević kaže da postoji nekoliko tipova turbulencija. Jedna od njih je clear air turbulencija – turbulencija u čistom vazduhu.
"Ona je povezana sa položajem intenzivnih strujanja u atmosferi, a ta strujanja su predvidljiva i poznata i objavljuju se više od 12, čak i 24 sata unaprijed", navodi Mirosavljević. Najvažniji dio toga je, kako kaže, da izbjegnemo tu turbulenciju tako što planiramo let koji izbjegava zone turbulentnog strujanja. Objasnio je i kada se dešavaju nepredviđene situacije.
"Pošto su klimatske promjene aktivne i najveći poremećaji koji se dešavaju kod džet strimova su nad Atlantskim okeanom. Znači, transatlantske rute, kao što je upravo bio let Ostin–Frankfurt, jer su su turbulentne struje od džet strimova poremećene od izjednačavanja temperatura na polovima i Ekvatoru", dodaje Mirosavljević.
Navodi da je došlo do topljenja lednika na Sjevernom polu, a time i do približavanja temperatura na polovima i na Ekvatoru, kao i da to dovodi do poremećaja turbulencija koje mogu da se predvide. "Što znači da ćemo u budućnosti na tim transatlantskim rutama moći da očekujemo povećanu turbulenciju", ističe Mirosavljević.
Izbjegavati popodnevne letove i bukirati sjedište bliže krilu aviona
Savjetovao je putnike da izbjegavaju popodnevne letove na toj trasi, kao i da su najbolji rani jutarnji letovi i da bukiraju sjedište što bliže krilu aviona. "Težište aviona je kod krila i da na taj način ako se i pojavi turbulencija koja je neprijatna za prosječnog putnika i neželjena pojava – da te posljedice turbulencije budu što manje", navodi Mirosavljević.
Pored toga, dao je savjet i da sve vrijeme tokom leta budemo vezani, jer usljed turbulencija može doće do povreda ako nismo vezani. "Sva oprema koju imate – latopove, čaše, šolje, olovke – bude što manje na prostoru oko vas zato što se to u trenutku turbulencije pretvara u projektile. Savjetujem da sve što imate odložite ili ispod sjedišta ili iznad sjedišta, a ono što koristite da držite u rukama čvrsto i da nemate nešto što je bez kontrole ostavljeno na stočiću ispred vas ili pored vas", dodao je Mirosavljević.
Koliko avion može da "propadne"
Jedna od putnica na letu Ostin–Teksas izjavila je da je avion oko 300 metara "propao" i da je to izgledalo kao da se gubi tlo pod nogama. Profesor Mirosavljević naveo je da je taj let bio iznad snažne oluje i kaže da su to termalne turbulencije koje nastaju u prostoru gdje su oluje. "Dolazi do dizanja toplog vazduha koji puni oluju i dio tog vazduha je otišao u veće visine i tako se doživi turbulencija. Strujanje u vazduhu je veoma velikog intenziteta i može da bude oko 300 kilometara na sat i da se prostire nekih osam kilometara puta dva kilometra – i kada uđete u to vi štedite gorivo", navodi Mirosavljević.
Ukazuje da su šezdesetih godina prošlog vijeka džet strimovi koristili da bi se smanjila potrošnja goriva, jer vas u stvari tada nosi vjetar. "Ali tada su bile pravilne strujnice džet strimova, a sada su nažalost poremećene", dodaje Mirosavljević. Navodi i da su transportni avioni sertifikovani do + 2,5G i -15G. "To bi u prevodu značilo da možete da imate 2,5 puta veću težinu nego što inače imate. Za to je projektovan avion, sertifikovan, posada je obučena za to i avion može da izdrži ta opterećenja", naglašava Mirosavljević.
"Kompanije jure novac, leti se najkraćim putanjama"
Objasnio je i kako je došlo do tolike turbulencije u "Lufthaniznom" avionu. Naveo je da su oni letjeli najkraćim putem, ali da to ne znači i najkraće vrijeme, jer ono zavisi od vjetrova koji duvaju u tom sloju atmosfere. "Oni su se vodili time da je oluja ispod njih i da ništa neće biti strašno. Međutim, izgleda je došlo do nepredviđenih okolnosti", dodaje Mirosavljević.
Podsjetio je i na pad koji je imao "Er Frans" na letu Rio de Žaneiro – Pariz. Oni su pogledali zone oluja koje su bile na prognostičkim kartama i ocijenili su da neće biti ništa strašno i da će proći kroz oluje. "Međutim, kada su došli na to mjesto, oluje su se spojile u jednu – nastala je superoluja i avion je doživio katastrofalno oštećenje i svi su poginuli", navodi Mirosavljević.
Naveo je da avio-kompanije gledaju da idu po najkraćoj putanji, a ne da obilaze oluje. "Ljudi jure novac, jure biznis, gledaju što kraće putanje da se kreću", dodaje. Navodi i da sada kada pogledate mape letova, "Lufthanza" i dalje leti tom putanjom na kojoj se desila ta oluja i neprijatnost u letu.
(MONDO/RTS)