Specijalni gost ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala i trostruki oskarovac Oliver Stoun govorio je o ratu, politici u svetu, te tematici filmova koje bi snimao u BiH.
Sedamnaest godina nakon prve posjete Sarajevu, Stoun je ponovo došao u Sarajevo, obišao sarajevske ljepote, uživao u raznim jelima, preuzeo Počasno Srce Sarajeva i, kako kaže, vidio promjene.
Istaknuti američki reditelj za portal Klix.ba otkriva kako mu nije jasno zašto ljudi u BiH "žale za prijašnjim vremenima i šta ih vuče nazad".
Kreator kultnih ostvarenja rekao je i kako ga je proteklih noći Sarajevo podsjetilo na Njujork. Graja na ulicama, lijepe žene i veselje, kako kaže, bude u njemu pozitivnu energiju.
"Već nekoliko dana sa suprugom uživam u šetnji Sarajevom. Klima je odlična, imate odličan sladoled, hrana je ukusna, žene očaravajuće, ali ono što me najviše impresioniralo jeste energija na ulicama. Ogroman miks različitih kultura čini vas posebnim. Osjetio sam kako ovaj grad voli filmove, što je veoma značajno. Znajući za rat koji je zadesio vašu zemlju, znam da ljudi ovdje razumiju filmove kakve sam ja radio i saosjećaju s njihovom tematikom", kazao je Stoun koji je 1986. godine osvojio Oskara za "Platoon", njegov kultni film o Vijetnamskom ratu.
U odnosu na 2000.godinu kada je kako kaže osjetio ratnu atmosferu, sada su ga dočekale vedrije stvari. Iako su ga začudile riječi ljudi kako je "prije bilo bolje", kaže da je važno da i dalje pričamo o ratu.
"Rat i razaranja su završeni. Sarajevo napreduje. Međutim, nije mi bilo jasno kad sam čuo kako mnogo vaših ljudi govori kako im nedostaje taj period. Pitao sam ih zašto, a oni su mi odgovorili zato što su ljudi bili zajedno, pomagali jedni drugima... Čudno je. Donekle možda i razumijem takav stav jer ratovi to i rade ljudima, tjeraju ih da se žestoko bore jedni za druge. Svi moramo mrziti rat i štetu koju on nanosi ljudima. Koncept rata je uzdignut i u mojim filmovima o Vijetnamskom ratu. Znam šta rat radi ljudima i stvarno sam osjećao odgovornost da to kroz svoja djela pokažem ljudima u Americi, ali zaista nisam siguran koliko sam u tome uspio", istaknuo je Stoun.
Iako ne poznaje mnogo kinematografiju u BiH, upućen je kako su reditelji ostvarili uspjeh snimajući filmove o ratu i posljedicama rata. Nije nikoga posebno izdvojio, ali je prokomentarisao kako bi se on u BiH ponašao kao reditelj.
"Kada bih u BiH imao priliku snimiti naprimer deset filmova godišnje iz državnog budžeta, radio bih sigurno jedan ili dva koji će čuvati sjećanje na rat. Moć otkrivanja istorijske istine i tajni je neizmerna. Ukoliko nečemu takvom mogu pristupiti kroz svoje filmove, onda je to nešto što će trajati izvan ovog vremena", kazao je Stoun.