Možda nije bio neki fudbaler, ali Žan-Mark je imao uticaj na ovaj sport skoro kao Maradona, samo na drugačiji način.
Na današnji dan prije tačno 25 godina fudbal je promijenjen naglavačke. Usvojeno je čuveno "Bosmanovo pravilo" koje je dalo drugu dimenziju fudbalu i omogućilo transfere kakve danas imamo, a za sve je "kriv" fudbaler čiji igrački "CV" vam je potpuno nepoznat.
U pitanju je Žan-Mark Bosman koji danas ima 56 godina i iza sebe slabašnu karijeru u Belgiji, međutim njegov uticaj na igru je nemjerljiv, iako nije ostvaren na fudbalskom terenu.
Žan-Mark Bosman najveću pobjedu karijere ostvario je 15. decembra 1995. godine na Evropskom sudu pravde. Bila je to pobjeda za obespravljene fudbalere koji su zahvaljujući njemu dobili dozvolu da mijenjaju klubove u EU po isteku ugovora, što do tada nisu smjeli!
Bosmanova borba bila je duga i naporna, ali je bio istrajan u njoj. Počeo je u Standardu iz Liježa, potom igrao za RFC Lijež koji ga 1990. godine, uprkos završenoj saradnji, nije pustio u Francusku.
Htio je da pređe u klub Dankirk, međutim Lijež je tražio 500.000 funti za njega i insistirao je na tome. Naravno, Dankirk je to odbio da plati, a Lijež je Bosmanu smanjio platu na 500 funti (za 75%), zbog čega se Belgijanac žestoko naljutio i odlučio da potraži svoju šansu na sudu. Tužio je Fudbalski savez Belgije, UEFA i Lijež, pošto je smatrao da su mu kršili prava. Pozivao se na to da je slobodan u izboru nove sredine jer mu je ugovor istekao - i to je dobilo potvrdu 1995. godine!
Evropski sud je pravde je zahvaljujući Žan-Marku Bosmanu presudio da fudbaleri mogu nesmetano da mijenjaju klubove po isteku ugovorne obaveze, dakle bez obeštećenja.
"Bosmanovo pravilo" promijenilo je fudbal, zbog njega smo vidjeli skupocjene transfere i "skok plata", ali malo je reći da Žan-Mark nije imao posebne koristi od toga, samo ličnu satisfakciju koju ne bi mijenjao ni za šta na svijetu.
Među najpoznatije transfere zahvaljujući Bosmanu spadaju: Pirlo u Juventus, Mekmanaman u Real Madrid, Levandovski u Bajern, Gulit u Čelsi, Pogba u Juventus, Kembel u Arsenal...
"Ponosan sam na tu odluku koja je pomogla meni i drugim fudbalerima. Da moram opet to da uradim - uradio bih. Nije bilo normalno da se fudbaleri tretiraju kao roba...", pričao je Bosman.
Ipak, žao mu je što je njegova pobjeda bila "slatka" samo šest godina pošto je 2001. godine promijenjeno pravilo o transferima koje više pogoduje klubovima, nešto manje igračima, ali je svakako lakše nego što je to bilo devedestih kada fudbaleri nisu bili slobodni i pored isteka ugovora.
Bosmanova lična priča nije bila toliko uspješna, od njegove igračke karijere poslije suđenja nije ostalo mnogo, a imao je mnogo privatnih problema.
Odao se alkoholu, upao u depresiju, čak bio i u zatvoru zato što je napao bivšu djevojku i njenu ćerku. Primanja su mu slaba, posebno ako se uzme da je odgovoran za najvažniji fudbalski zakon, a Sindikat profesionalnih fudbalera (FIFPro) mu pomaže donacijama.
"Živim sa 570 evra mjesečno", rekao je Bosman prije pet godina.
"Nije lako, porodica i FIFPro mi pomažu, a nije mi lako da nađem posao u ovim godinama".
Učinio je mnogo za fudbalere i zbog toga će uvijek imati posebno mjesto u ovom sportu. Pamtili smo Maradoninu "Božju ruku", čuveni "Krojfov okret", ali i "Bosmanovo pravilo".
(MONDO)