Na današnji dan prošle godine Crvena zvezda je predstavila Dejana Stankovića kao nasljednika Vladana Milojevića. Dugo je vladao skepticizam, ali uspio je "Mister" da skine pritisak sa sebe.
Kada je prošlog decembra Crvena zvezda saopštila da je Vladan Milojević odlučio da napusti klub, malo kome je prva ideja za nasljednika bio Dejan Stanković.
Bivši kapiten Zvezde i reprezentacije Srbije pričao je prvo da sebe ne vidi u ulozi trenera, nakon što je kratko radio kao pomoćnik u Udinezeu, ali se preko noći sve promijenilo. Zvezdan Terzić ga je pozvao i predstavio mu ideju da sjedne na klupu Zvezde, a ushićeni Stanković je u monologu od 25 minuta pokazao energiju koja se čekala!
"Ubijeđivao sam sebe da neću biti trener, ali me je to čekalo iza ugla...", rekao je Stanković prvog radnog dana u Zvezdi, a 21. decembra obilježava svoj prvi "trenerski rođendan".
Ko zna koliko će ih još biti, ali prvi jubilej je uvek poseban. Takođe, Stanković ima i ozbiljne razloge da bude ponosan na prvih 366 dana, pošto je uz timske rezultate ostvario i individualni napredak, dok isto tako ne smije sebi da dozvoli da se kao većina trenera poslije toga opusti i zapusti.
U svom prvom obraćanju medijima poručio je da će se "boriti kao lav", da će mladi dobiti šansu i da će graditi sopstveni stil, a sada može da se kaže da je sve tri stvari već ispunio.
TREMA, SAZRIJEVANJE I PRVE KRITIKE
Bez obzira što je Vladan Milojević na prelijep način dočekao Dejana Stankovića i prepustio mu svoje mjesto na klupi Crvene zvezde - bilo je odmah jasno da će biti jako teško popuniti njegove cipele koje su dobro "razgažene" tokom prethodne dvije i po godine.
Milojević je najuspješniji trener Zvezde od Barija, osvojio je dvije titule, donio dva učešća u Ligi šampiona i jedno "proljeće" u Ligi Evrope, a to nije lako ponoviti, kamoli nadmašiti…
Znao je dobro Stanković s kakvim se pritiskom nosi, da su poređenja sa prethodnikom neminovna, a po sopstvenom priznanju uz to je i veliki "tremaroš". Vidjelo se to u prvim utakmicama (prvih 20 i kusur?) na klupi Zvezde kada je još preispitivao sebe da li je dostojan klupe najvećeg srpskog kluba, razmišljao samo kako da ne prokocka veliku prednost na tabeli i kako da zadobije povjerenje igrača, a na njegovo zadovoljstvo plan je počeo da teče u dobrom pravcu.
Pobjede uz promociju Nikolića i Gavrića, a odmah iza ugla - derbi. Dobro ga je pamtio iz igračkih dana, ali je iz trenerskog ugla potpuno drugačije, pa su tu počele prve kritike…
Zvezda nije bila dovoljno opasna (nije ni Partizan), pa smo pred početak pandemije u martu gledali jedan od najgorih duela "vječitih" u istoriji. Pričalo se o lošem fudbalu, previše opreznom, pa je tako Stanković propustio šansu da pobjedom nad crno-bijelima odmah "kupi" navijače.
Štaviše, porazom u polufinalu Kupa od Partizana (jun), a potom i od TSC-a u Superligi, ponovo je dozvolio da o njemu pričaju kao početniku koji se uči na Zvezdi.
Podigao je trofej prvaka Srbije, ali je dao povod skepticima da sumnjaju u njega.
POJAČANJA, PROMJENA STILA I KIKS NA KIPRU
Stanković je veoma poštovao sistem koji je Milojević ostavio iza sebe, ali nije se vidio u njemu i nije želio da ga kopira, nego da izgradi fudbal kakav se njemu sviđa.
Tako je Zvezda zaigrala znatno ofanzivnije i otvorenije, a tome je pomoglo i što su stigli fudbaleri poput Aleksandra Kataija, Dijega Falćinelija i Gelora Kange, dok je veliki plus bio i to što je Mirko Ivanić konačno zaigrao onako kako su se na "Marakani" nadali kada su ga platili 1,3 miliona evra.
Uhvaćen je ritam, čak deset vezanih pobjeda u svim takmičenjima, ali je zbog teško izvojevane u Tirani, koja je nosila i drugačiju vrstu pritiska, dobio čak i "packe" od rukovodstva.
Ubrzo potom i kiks kakvom se niko u Zvezdi nije nadao.
Zvezda nije uspjela da uđe u plej-of Lige šampiona pošto je poklekla u penal-seriji protiv Omonije i djelovalo je da je time završena jedna era beogradskog tima, međutim Stanković je obećao da će njegova ekipa igrati "evro" takmičenje i to je ostvario u teškom meču protiv Ararata.
Prva velika pobjeda u "biti ili ne biti meču" učinila je da Stanković povjeruje da može, a i da igrači povjeruju da mogu sve zajedno.
"Samo da se poklonim, da vam čestitam, veliko hvala, ništa u životu nije lako. Zato hoću da radimo, da napredujemo. (...) Hvala vam još jednom od srca!", govorio je Stanković svojim fudbalerima koje je okupio na centru terena na kome im je samo dvije nedjelje prije toga ugašen san o Ligi šampiona, pa je iz tog razloga još teže bilo otvoriti stare rane.
Ipak, jasno je bilo da postoji još dosta stvari za "doradu", posebno što Stanković ni u trećoj utakmici nije uspio da pobijedi Partizan koji je tada bio u ozbiljnoj krizi...
MEČ KOJI JE SVE OKRENUO...
Zvezda je u grupnoj fazi Lige Evrope dobila timove s kojima, navijački rečeno, "može da se igra", pa su odmah skočili apetiti i počelo je da se mašta o evropskom proljeću.
Zbog brojnih povreda Stanković je morao da se prilagođava protiv Hofenhajma, za koji je imao spreman plan, ali je sve "palo u vodu" nakon jednog duela na sredini terena koji je prethodio vodećem golu za njemački klub. Stanković je izgubio živce, dobio direktan crveni karton i na naredne dve utakmice mu je zabranjeno da vodi Zvezdu, ali je taj trenutak pokazao koliko mu je stalo.
Uprkos porazu, igrači su verovali u njegovu viziju, pa je tako protiv Libereca (5:1) demonstriran i najbolji fudbal u Stankovićevoj eri poslije kog je "Deki" i formalno postao "Mister".
Perfektno pripremljena utakmica, od kretanja u napadu preko "zatvaranja" u odbrani do akcija iz kornera koje su bila nerješiva enigma za Čehe, izdvojena je automatski u kategoriju "milojevićevskih istorijskih mečeva", a to je bio samo početak...
Zvezda je do kraja grupne faze upisala još dva trijumfa protiv Genta, osvojila ukupno deset bodova, pa se već polako "kuju" planovi za Milan u 1/16 finala Lige Evrope.
Uprkos očekivanom zasićenju, vrijedno pohvale kod Stankovića je što i u "manjim utakmicama" zna kako da motiviše igrače koji se ne zaustavljaju na 1:0, nego iz meča u meč žele da postižu sve više golova i dokazuju se treneru.
Stavljaju ga na "slatke muke", ali bilo je trenutaka kada je bio i na drugačijim mukama, pa je improvizovanjem morao da dolazi do jrešenja, a samim tim je rastao i kao trener.
Razvilo se međusobno poverenje na kome počiva "Misterova Crvena zvezda", hemija između njega i igrača je na sjajnom nivou (uprkos incidentu sa Kangom), a evidentno je da je svojom harizmom i savjetima uspio mnoge da podigne.
Tako je za godinu dana izgradio autoritet i uspio da ugasi priče da je "zalutao" u trenerski svijet, a samo je na njemu da li će i u 2021. nastaviti da napreduje istim tempom.
MALO STATISTIKE ZA KRAJ...
Izdvojili smo podatke koji su obilježili prvu godinu Dejana Stankovića kao trenera.
- Dejan Stanković je Zvezdu do sada vodio na 42 meča.
- Ostvario je učinak od 32 pobjede, šest remija i četiri poraza.
- Jedini poraz u prvenstvenim mečevima nanio mu je TSC.
- Zvezda je dala tačno 100 golova od njegovog dolaska.
- Nije mnogo ni primila - 25 golova.
- Na najviše utakmica koristo je Borjana (38), a potom Degeneka i Nikolića (37). Zanimljivo je da potom slijede Petrović i Pankov sa 33, s tim da je defanzivni vezista na dosta mečeva ulazio sa klupe.
- Ukupno je koristio 33 fudbalera.
- Najbolji strijelac i asistent Zvezde u tom periodu je El-Fardu Ben sa 15 golova i 10 asistencija, a odmah iza njega je Ivanić sa 14 pogodaka.
(MONDO)