U razgovoru sa kolumnistom MONDA Nebojšom Petrovićem, nedavno penzionisani srpski napadač govorio je o reprezentaciji, italijanskoj ligi i njenoj najvećoj senzaciji - Dušanu Vlahoviću.
/Piše: Nebojša Petrović, kolumnista MONDA/
Srpski napadač Filip Đorđević (34) proveo je u inostranstvu 13 godina i za to vrijeme igrao u samo tri kluba. Iz matičnog tima, Crvene zvezde, 2008. otišao je u Nant, potom je šest godina nosio dres Lacija, a onda je od 2018. do 2021. igrao za Kijevo Veronu, koji danas nažalost više ne postoji.
Braneći boje rimskog Lacija, Filip Đorđević je imao priliku da sarađuje sa dvojicom trenera koji trenutno vode veliku borbu za titulu šampiona Italije, Stefanom Piolijem i Simoneom Inzagijem. Zahvalan je obojici na svemu što su ga naučili, ali nema uopšte dilemu kada je riječ o favoritu za osvajanje "skudeta".
"Mislim da Inter ima za klasu bolju ekipu od Milana i Napolija. Gledao sam prije neki dan kako je Milan ostao bez bodova na San Siru protiv Specije, ono je nevjerovatno. Ne znam šta je sudiji trebalo da požuri sa pištaljkom. Po mom mišljenju, nije ni bio faul nad Rebićem. Izgubili su već dobijenu utakmicu. Mesijas je sjajno pogodio i umjesto da bude 2:1, sudija poništava gol, a par minuta kasnije Specija trese mrežu i odnosi sva tri boda. Zato i mislim da će Inter sigurno biti šampion, mnogo su iskusnija ekipa i imaju igrače koji su već osvajali trofeje. Mladim momcima iz Milana trebaju rezultati da bi ih pratilo samopouzdanje" - kaže Đorđević na početku razgovora sa kolumnistom Monda Nebojšom Petrovićem.
Koje je godište Vlahović? Daj mi taj papir! MONDO intervju - Filipu na utakmici rekli da je Dušan 2000, on ostao u šoku!
Inzagi je svojevremeno naslijedio Piolija na klupi Lacija i niko u tom trenutku nije ni naslutio da je to tek početak jedne sjajne trenerske karijere.
"Izgubili smo derbi sa Romom ubjedljivim rezultatom, uprava je smijenila Piolija i dovela Inzagija kao prelazno rješenje. On je vodio omladince, plan je bio da završi sezonu i da ustupi mjesto Marselu Bjelsi. Sve se tako i razvijalo, Inzagi je na ljeto preuzeo Salernitanu, Bjelsa potpisao ugovor sa Lacijom, ali mu po dolasku u Rim ništa nije odgovaralo. Žalio se na kvalitet terena tamo gdje idemo na pripreme, a Lacio je sa tim kampom imao ugovor na pet godina. Pa mu ne odgovara što navijači prisustvuju treningu... ne dopada mu se Sportski centar... i sve tako. Uglavnom, dogovor propada i Lacio pred početak sezone dolazi u situaciji da nema rješenje za trenera. A Inzagi već pravi tim u Salernu, vrbuje neke klince iz Lacija da mu se pridruže i da napadnu Seriju A. Promjena plana, zovu ga hitno da se vrati u Rim i tako je Inzagi sticajem okolnosti sjeo na klupu prvog tima i napravio čudo."
Čitava priča zvuči još čudnije ako se ima u vidu da Inzagi nije imao ni profi-licencu da bi vodio klub u elitnom rangu italijanskog fudbala.
"Tu se dogodio još jedan momenat koji je imao presudan uticaj na njegovu trenersku karijeru. Tokom kursa za licencu, upoznao je Masimiljana Farisa, koji je ubrzo postao njegov pomoćnik i koji je i dan danas sa njim u stručnom štabu InterA. On mu je promijenio taktiku iz 4-3-3 u 3-5-2 i preuzeo brigu o odbrambenim fudbalerima. Inzagijeve ekipe su efikasne, ali i teško primaju golove, što je prevashodno Farisova zasluga. Sa druge strane, Inzagi je dovoljno pametan i namazan, osjetio je šta mu treba da bi imao šampionske aspiracije sa svojom ekipom. Posjeduje šmek koji mu pomaže da opusti igrače, da ih rastereti. Da se i oni koji sjede na klupi osjete podjednako bitnim i korisnim. Obično, kad te trener ne stavlja, ne možeš očima da ga gledaš. Kod Inzagija i kad ne igraš, ti si zadovoljan. Mislim da će vrlo brzo biti jedan od najboljih trenera na svijetu."
Đorđević je kod Piolija debitovao u dresu Lacija, a na utakmici protiv Palerma postigao i jedinu "tripletu" u karijeri.
"Stefano je takođe odličan strateg, ali je dosta strožiji od Inzagija. U tom periodu kada nam nije išlo sa rezultatima, pokušao je da promijeni režim, uveo karantine, zaveo disciplinu... A onda je stigao Inzagi sa potpuno drugačijim metodama. Rasteretio je ekipu, dao nam slobodu. Osjetio je neke igrače koji su imali ogroman potencijal, Felipe Andreson je kod njega leteo po terenu. Kejtu je takođe preporodio, dao mu vjetar u leđa. Mnogo je mlađi od Piolija i generacijski je bliskiji sa fudbalerima, neke je čak zakačio kao saigrače prije kraj igračke karijere. Postavio se više kao drug u svlačionici, a takav je i danas u Interu. Ima jednu zanimljivu praksu, ako desni spoljni namesti gol lijevom spoljnem, cijelu ekipu vodi na večeru."
Filip Đorđević je u novembru prošle godine imao zadovoljstvo da bude neposredni svjedok velike pobjede Srbije u meču odluke za plasman na Svjetsko prvenstvo.
"To su čari penzije" - smije se Filip i nastavlja - "Kada mi se završio ugovor sa Kjevom, ostao sam sa porodicom da živim u Veroni i imam puno slobodnog vremena. Nije mi bilo teško da skoknem do Lisabona, sjeo sam u avion i proveo zaista nezaboravan vikend u društvu svojih drugara iz reprezentacije. Pogledao sam trening, dogovorio da se vidimo poslije utakmice, šta god da bude, jer svako ide na svoju stranu i nemamo često priliku da se sretnemo i ispričamo. Srećom, namjestilo se da pobijedimo, našli smo se u hotelu i ostali do ujutro. Grupa je fenomenalna, vlada zdrava atmosfera. I prije meča, osećalo se nekako u vazduhu da možemo do velikog rezultata."
Utakmicu sa Portugalom je golom i asistencijom riješio Fićin veliki prijatelj Dušan Tadić.
"Duća je momak za primjer, u svakom smislu riječi. Moj najbolji drug iz reprezentacije, zajedno smo još od mlađih kategorija. Prati nas neka dobra energija i uvijek smo nas dvojica imali neki specijalan odnos. Ostali smo poslije utakmice cijelu noć, ćaskali, šalili se, prisjećali nekih anegdota. Pored toga što je vrhunski fudbaler, on je i fenomenalna ličnost. Nije mala stvar biti kapiten reprezentacije i jednog od najslavnijih klubova na svijetu. Tadić je sve te počasti zaslužio jednim poštenim radom. Bog mu je dao talenat, osjećaj za loptu, viziju, tehniku kojom mali broj igrača može da se pohvali, ali se za sve drugo izborio radom na treninzima, posvećenošću i zalaganjem.“
Ne pamti se kada je reprezentacija Srbije imala jaču konkurenciju za mjesto u špicu.
"Nevjerovatno. sva trojica su čudo od napadača. Mitar je u piku karijere, pruža fantastične partije i u Fulamu i u reprezentaciji. O Vlahoviću ne treba trošiti riječi. Prosto sam fasciniran njegovim potencijalom. Gledao sam uživo meč Đenova - Fiorentina, potpuno je drugačiji utisak u odnosu na ono što vidiš na televiziji. Iskreno, nisam imao pojma da je 2000. godište. Po ponašanju na terenu, izjavama i donošenju nekih odluka, djeluje kao da ima 27 godina. Morao sam da pogledam protokol da bih se uvjerio da mu je zaista 21 godina. Nevjerovatno. U tom uzrastu da bude toliko spreman i tako moćan, da u glavi bude toliko zreo, to je svojstveno samo vanserijskim igračima. Čuo sam da je dosta posvećen, da ima individualne treninge i to je još jedan pokazatelj njegovih nesagledivih dometa. Ne mora da žuri sa transferom, potpuno je svejedno da li će otići sada ili na ljeto. Postići 40 golova u jednoj kalendarsskoj godini je zaista impozantan učinak. Dopada mi se što je iz Beograda, špic, igra lijevom nogom... sve mi je to manje-više poznato (smijeh). Jednostavno, milina mi je da ga vidim na terenu", rekao je Đorđević za MONDO.