Zdravko Đekić, nekadašnji rezervni golman Partizana, ispričao je i kako se družio sa Kneletom, kako je skočio sa mosta u Mostaru zbog opklade...
Za njega mnogi nisu čuli, ali će poslije ove priče Zdravka Đekića svi upamtiti. Bio je rezervni golman Partizana i OFK Beograda iz osamdesetih godina, odudarao je po svemu od tadašnjih fudbalera. Ni redar nije htio da ga pusti na jednu utakmicu...
Kako je sve to izgledalo, kakav je bio njegov stajling, druženje sa Aleksandrom Kneževićem Kneletom, opklada zbog koje je zaradio veliku svotu novca. O svemu tome pričao je u opširnom intervjuu za Nedeljnik.
"Nisam se nikada primao na taj stil i žestoke momke. Ali, odrastao sam sa Kneletom, igrali smo basket i fudbal u onom kavezu na početku braće Jerković. Sjedimo kao klinci u kraju, šta da radimo. I Knele obije sanduk sladoleda i podijeli nam svima. Pojeli smo sve moguće mješavine, povraćao sam dva dana, keva me pita šta mi je, ja ne smijem da kažem", priseća se Đekić.
Igrao za Partizan, družio se sa Kneletom, skočio sa mosta! Kempesova luda životna priča: "Počelo je krađom tramvaja"
Bio je poznat po nadimku Kempes zbog svoje duge kose, a bio je dio i reprezentacije Jugoslavije. Ipak, nije zaboravio kako je izgledalo sve na početku sa Kneletom...
"Kako je počeo Knele? Pa onog dana kada je majstor izašao iz tramvaja na okretnici da kupi iz crvenog kioska viršle iz srebrnog klonca i Knele mazne tramvaj i vozi ga oko trošarine. Tako je počeo da se dokazuje da je glavni, pa od faca koji su u kraj dolazile da se pokažu sa ferarijem ili poršeom uzme kola, vozi cijelu noć da im pokaže ko je glavni i vrati im na kraju. Te stvari mene nikada nisu zanimale. Tada samo fudbal, pa sam ušao u reprezentaciju u kategoriji mlađih omladinaca sa Vladom Jugovićem i Vladanom Jugovićem. Lomim nogu, mislim da je gotovo, ali se oporavljam i odlazim na turnir u Štutgartu i bivam proglašen najboljim golmanom."
Ne zaboravlja kako je ušao u seniorski tim Partizana.
"Trener Fahrudin Jusufi me priključio prvom timu, vodio me na prve seniorske pripreme na Taru, tada su u prvom timu golmani bili Omerović i Belojević. Kada se Omerović povrijedio, Jusufi me stavio na klupu, san koji sam imao sa osam godina počeo je da postaje realnost. Bila je utakmica šesnaestine finala Kupa Jugoslavije, a ja sam prvi put sjedio na klupi Partizana".
Onda je došao na red na priču sa čuvenog mosta u Mostaru. Nešto šta mnogima ne bi palo ni na pamet, Kempes je uradio i to zbog opklade.
"Jusufi je otišao, došao je Ivan Golac, trener golmana bio je Milutin Šoškić. Pred početak proljećnog dijela sezone bio je čuveni turnir u Mostaru, bio sam klinac, lud, pun snage. Bilo je neko zezanje saigrača, ko smije da skoči sa tog čuvenog mosta u Mostaru. Ja sam se kao dete peo na vrh jarbola brodića na moru, skakao. Tada su stariji fudbaleri pitali da li bi neko smio da skoči, onda sam se javio i rekao 'Smem ja'. Fadilj Vokri kaže 'Daj dijete'. Bili su tu Vokri, Uške Vučićević, Batrović, ljuštili poker, drali se za lovu do praznih džepova, fudbaleri su mnogo tada zaraživali, ja lud, mlad, nesvjestan skroz..."
Nastavlja priču u istom dahu.
"Oni skoro svi po hiljadu maraka izvadili ako skočim sa mosta. I ja skočim. Tek kasnije sam vidio koliko sam bio nenormalan. Za taj skok ljudi se spremaju mjesecima i godinama, imao sam sreće što sam ostao živ. Ali, uzeo sam toliko love na toj opkladi da sam sa njom otišao na Svjetsko prvenstvo u Italiji. Gledao mečeve, išao po klubovima, tamo video Boj Džordža, Brus Vilisa, Naomi Kembel, Kristi Tarlington... Kad sam se vratio kući, porodična istraga, roditelji ispituju, tetka došla, pitaju odakle mi novac. Gdje da im kažem da sam zaradio skokom sa mosta u Mostaru. Ostalo mi još para, to sam ponio u Englesku."
Kako je izgledao u tom periodu i koliko je bio različit od ostalih možda najbolje govori i to što redari nisu htjeli da ga puste da uđe na stadion.
"Prije odlaska u Englesku bio sam očaran njihovom muzikom. Rokenrol, pank, novi talas, oblačio sam se drugačije od ostalih u Partizanu. Kožna jakna, frizura, čizme 'Dr Martens'. Razumijel isu me samo Borota, Jusufi, Antić i Golac. Ostali su bili zapanjeni mojim izgledom. Pred meč sa Romom redar nije htio da me pusti na stadion, jer nisam ličio na fudbalera Partizana. Na kraju je morao da dođe neko iz rukovodstva kluba da kaže da sam ja rezervni golman".
Za kraj se prisjetio i jedne anegdote.
"Kad smo već kod gostovanja italijanskim klubovima, sjećam se meča sa Interom u Beogradu. Oni su odsjeli u 'Interkontinentalu', tri djevojke tada ulaze u sobu slavnog Nikole Bertija i totalno je demoliraju, niko nije znao šta se tu događalo. Poslije sam otišao u Mladost iz Petrinje, Partizan me poslao na pozajmicu da stičem iskustvo", zaključuje Đekić.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!