Srbija nije izgledala kako je željela protiv Brazila i selektor je zbog toga bio vrlo nezadovoljan, a za 72 sata moraju da se dignu glave i pobijedi Kamerun. Kako učiniti da Piksi opet "prepozna" svoj tim? /od reportera MONDA Milutina Vujičića iz Katara/
Da nije sjeo na klupu na dvadesetak minuta do kraja utakmice i "ohladio" glavu, ko zna šta bi Piksi rekao o igri svojih fudbalera poslije meča sa Brazilom. Za gotovo dvije godine selektorskog mandata, Srbija nije izgledala tako nemoćno i uplašeno, a Piksi nikada nije bio toliko bijesan. Bacio je sako poslije primljenog gola za 1:0, pa zavrnuo rukave, gestikulirao igračima gotovo ulazeći na teren, a nakon jednog nepromišljenog poteza Lazovića - pogledao je u nebo, čak se okrenuo i nije htio da gleda nastavak akcije u kojoj je Brazil mogao da postigne i treći gol.
"Nisam mogao da prepoznam naš tim", poručio je Piksi koji je dan ranije na konferenciji za medije najavio hrabru i ofanzivnu Srbiju, međutim ona kao da se nije pojavila na "Lusail" stadionu, posebno u drugom poluvremenu kada kao da su hologrami zamijenili igrače Srbije i zbog toga je prvi put do sada selektor morao da "nariba" igrače.
Iako može da se priča o razlici u klasi i pojedinim taktičkim manjkavostima kojima je Srbija morala da bude izložena kako bi jurila gol za izjednačenje, selektor je osnovni problem vidio u trčanju, odnosno u netrčanju. Zamjerio je svojim fudbalerima što nisu dovoljno dobro pritiskali zadnju liniju Brazila, dodajući da u drugom poluvremenu nismo mogli da pariramo fizičkom spremom petostrukom prvaku svijeta, posebno kada su na 2:0 krenuli da nas ponize. Tada su ulazili njihovi sveži igrači, uz to i veliki majstori fudbala - Rodrigo, Gabrijel Žesus, Antoni i Martineli - a dok se Srbija "molila" da što prije svira kraj jer je gol-razlika ključna, jedan od kolega je poslije svake izmjene vikao "jao" i "kuku".
I to dovoljno govori o odnosu snaga koji nije bio ravnopravan nijednog trenutka, ali smo ipak svi sebe godinu dana ubjeđivali da ćemo "da se igramo sa Brazilom". Nije to ništa loše, međutim u toj želji da se igra protiv najboljeg, neki igrači su malo i pretjerali i "stisli zube", a nisu mogli da pruže maksimum. Što je i Piksi primijetio nakon utakmice i bio ljut...
Piksi se ljuti s prvaom, ima pravo i na zaokret: Ključna 72 sata za Srbiju, da tim opet bude - tim!
"Pričao sam sa igračima ovih par dana i dobio sam uvjerenja da je sve u redu što se tiče povreda, ali očigledno da nije u redu. Tako da ćemo morati da tražimo druga rješenja ako se situacija ne poboljša, ali ima vremena. Nemamo magične doktore koji će u dva dana riješiti sve sa povredama. Ali, vjerujte mi drugačija bi pesma bila da su mi igrači bili zdravi, ali Bože moj...", rekao je Piksi koji iako nije "upirao prstima", očigledno je mislio na rovite Aleksandra Mitrovića i Sašu Lukića, iako je potonji odigrao zapravo vrlo dobru utakmicu prije žutog kartona i izlaska na 0:0.
"Moraćemo dobro da razmislimo za sljedeću utakmicu, dobro da izvagamo šta da se radi. Moraće zdravi igrači da igraju", rekao je Piksi i time najavio možda i veliki zaokret za meč sa Kamerunom, utakmicom koju Srbija mora da pobijedi za tri dana jer bez toga gotovo da gubi šanse za prolazak u nokaut fazu Svjetskog prvenstva.
Sudeći po onome što smo vidjeli danas, neće biti iznenađenje ako Piksi za meč sa Kamerunom u startnu postavu izabere čak Nemanju Radonjića, koji je donio eksplozivnost, dok gotovo ne postoji dilema da će Dušan Vlahović početi naredni meč. Selektor ga je možda i predugo "čuvao" na klupi protiv Brazila i možda se nada da će to nezadovoljstvo proključati u napadaču Juventusa, dok se veliko pitanje postavlja za vezni red.
Saša Lukić je bio najbolji fudbaler Srbije protiv Brazila, ali nije potpuno spreman, dok igrači koji su u nastavku ušli sa klupe (Maksimović i Ilić), nisu ostavili najbolji utisak...
Stoga će se selektor u naredna 72 sata vjerovatno najviše sa ljekarima konsultovati oko startne postave za Kamerun, pošto je dobro poznato kako ova selekcija trči i koliko je fizički jaka. Ne smijemo da izgubimo bitku na ta dva polja, ali prije svega treba poraditi na samopouzdanju. Razgovor u svlačionici poslije meča sigurno nije bio lak, ali dobra vijest je da je na klupi čovjek koji može da izvuče najviše od njih. I nismo to vidjeli jednom, nego mnogo puta do sada.