Gadafija brijali i šišali pred kamerama: Tatin sin htio da postane fudbaler, a onda morao da se izvini za sve!

Sin Moamera el Gadafija Sadi el Gadafi bio je početkom vijeka igrač nekoliko klubova italijanske Serije A. Na terenu je proveo 20 minuta, a za njim su ostale nevjerovatne anegdote o njegovom bogatstvu i moći. Završio je u zatvoru.

Ozbiljnim fudbalom počeo je da se bavi sa 27 godina - 2000. postao je igrač Al-Ahlija iz Tripolija, jednog od najvećih libijskih klubova, a onda je prešao 2001. u redove najvećeg rivala, Al-Itihad iz Tripolija. U tom timu igrao je do 2003, kada je prešao u Seriju A i potpisao za Peruđu.

Pogledajte jedan od njegovih golova u domovini.

Njegova selidba u Italiju dovodila se u vezu sa čvrstim poslovnim konekcijama njegovog oca, a često ekscentrični Gadafijev nasljednik imao je burne epizode gdje god da je igrao. U Peruđi je doveo Dijega Maradonu kao "trenera za tehniku" i odigrao je samo jednu utakmicu za taj tim, jer je poslije toga pao na doping-testu.

"Pamtim da ga je jedne večeri zaboljelo uvo. Doktor je htio da ga pogleda, a on je sljedećeg ujtra helikopterom otišao za Milano kod najboljeg ljekara, završio pregled i bio na popodnevnom treningu. Imao je na raspolaganju mogućnosti koje nijedan drugi igrač nije. Nijedan tim nije mogao da sanja da uveče zakaže za rano ujutru pregled kod najboljeg doktora u Italiji, da obezbijedi avionski let koji bi ga odmah odveo kod njega i sve to završio za pola dana", govorio je Gadafijev saigrač Emanuele Beretoni.

U januaru 2022. godine, libijski fond za strane investicije kupio je 5,31 odsto dionica velikog Juventusa i dok je UEFA to ocijenila kao "iskorišćavanje situacije na berzi", navodno je Gadafi senior lično sa premijerom Italije Silvijom Berluskonijem dogovorio da uloži novac u Juve. Marčelu Lipiju, tadašnjem treneru "stare dame", nije padalo na pamet da pruži šansu Gadafijevom sinu, ali je Berluskoni postigao dogovor da Libijac dobije šansu u Peruđi, kod kontroverznog vlasnika Lućana Gaučija.

Žuti Lamborgini i cijeli sprat hotela sa pet zvjezdica

Izvor: Monteforte Filippo / ČTK / Profimedia

Vlasnik Peruđe bio je do tada poznat po ekscesima, kao i po neobičnim idejama, poput one da dovede fudbalerku u svoj tim. Takođe, prijetio je otkazom reprezentativcu Koreje An Džong-Hvanu, jer je izbacio Italiju sa Svjetskog prvenstva 2002. I sigurno nije imao mnogo toga protiv prijedloga da Gadafijv sin zaigra baš u njegovoj ekipi. I iz tog perioda su ostale upamćene brojne anegdote.

Ekipe Al Džazire bile su na svakom treningu Peruđe na kojem je Sadi. "Bio je to kao rijaliti, s tim da se poslije određenog vremena navikneš. Postao je fudbaler kao i svi mi mi", pamti Beretini.

Gadafi je imao toliko novca da je u aprilu, usred sezone, mogao da ubijedi Barselonu da igra prijateljski meč protiv njegove ekipe u domovini, Al-Itihada. Za to joj je platio 300.000 evra i tako joj obezbijedio posebne pripreme za tada ključnu utakmicu prvenstva protiv Valensije.

Dok je igrao u Italiji vozio je žuti Lamborgini na trening svaki dan, pratilo ga je veliko obezbjeđenje i zakupio je čitav sprat hotela sa pet zvjezdica koji je imao pogled na čitav grad i redovno je vodio cijeli tim na zabave koje su bile poput onih u Holivudu. Navodno je imao u luksuznom hotelu sobu u kojoj su odsjedali samo njegovi psi - kućni ljubimci i čovjek koji je brinuo o njima.

Ni Maradona ni lični trener, čuveni kanadski sprinter Ben Džonson nisu mogli ipak da ga spreme dovoljno da igra u prvom timu, pa je Gadafi počeo da koristi nandrolon za poboljšanje performansi i uhvaćen je u tom dopingu.

"On nikada nije bio fudbaler"

Možda i najbolji opis Gadafija kao fudbalera dao je kapiten Udinezea Valerio Bertoto.

"Sadi je znao kako fudbal funkcioniše. Znao je kako da vodi računa o lopti kada je kod njega, a njegova lijeva noga nije bila baš, baš, baš loša. Kada je imao loptu i kada je htio dodavanje na drugi kraj terena, umio je to da uradi. Ipak, nije imao fizičku građu da igra fudbal. Nije imao ni snage, izdržljivost, brzinu. A, ako vam nedostaju fizički kvaliteti, onda ne možete da budete fudbaler. Dakle, on nije bio fudbaler, već navijač koji je dobio šansu da na trenutak bude igrač, ali nikada nije bio zapravo fudbaler", rekao je Italijan.

Uprkos ogromnom trudu i uloženom novcu, Gadafi junior nije mogao da igra ni kada je ekipa ispala u Seriju B, a trener Serse Kozmi pružio mu je šansu na samo 10 minuta - i to protiv Juventusa, čiji je bio jedan od vlasnika. Toliko da mu ostvari želju i udovolji.

"Jednom prilikom je šetao Rimom kada je osjetio da mu nije dobro i da ga boli stomak. I šta je bilo njegovo rješenje? Ušao je u luksuzni hotel i iznajmio sobu samo da bi koristio toalet. Nije htio da pita za toalet u restoranu, pa je platio sobu, uradio šta je trebalo i otišao", upamtio je anegdotu Salvatore Frezi, poznati italijanski fudbaler koji je bio blizak Gadafijev prijatelj.

Dok mu u Italiji fudbalska karijera u Peruđi, Udinezeu i Sampdoriji nije išla kako je planirao (ukupno odigrao 20 minuta fudbala), Gadafi je u Libiji bio predsjednik Saveza, kapiten reprezentacije i imao je svu moć, kao i njegova porodica. U Italiji je postao član Udinezea u sezoni u kojoj su se "zebre" kvalifikovale za Ligu šampiona, koja mu je takođe bila san, ali ga nije ostvario.

Ipak, nakon što je njegov otac ubijen, Sadi el Gadafi pobjegao je iz Libije i dobio azil u Nigeru, pokušao je i da se domogne Meksika, ali nije uspio.

Izvinio se libijskoj naciji

Izvor: Libya Prisons Communication Unit / AFP / Profimedia

U toku 2014. godine isporučen je Libiji, uslikan u zatvorskoj garderobi i kratke kose, nakon što je obrijan i ošišan pred kamerama i fotografima. Prije svega se izvinio libijskoj naciji, a onda se suočio sa teškim optužbama, poput one za ubistvo fudbalskog trenera Bašira Rajanija 2006. Rijani je nestao 2005. godine, navodno nakon što je kritikovao Sadija, koji je u to vrijeme igrao za Udineze, a njegovo tijelo kasnije je nađeno na plaži u Tripoliju, glavnom gradu Libije. Ipak, Gadafijev sin je oslobođen optužbi za to ubistvo, kao i za zločine u toku građanskog rata u Libiji, u kojoj je u to vrijeme bio komandant specijalnih snaga.

Sadi El Gadafi na slobodi je od septembra 2021. Odmah potom je sjeo u avion, a Bi-Bi-Si je u to vrijeme javio da se vjeruje da je otputovao u Istanbul. što su turske vlasti demantovale.