U opširnom razgovoru za naš portal povodom godišnjice osvajanja Kupa šampiona, tadašnji predsjednik Skupštine FK Crvena zvezda, a danas glavni u Upravnom odboru kluba - Svetozar Mijailović, prisjetio se finalne utakmice sa Olimpikom iz Marseja.
/autor: Jovan Terzić/
Danas je 29. maj, što znači godišnjica najvećeg uspjeha srpskog fudbala.
Dan kada je Crvena zvezda 1991. postala šampion Evrope.
Tim povodom razgovarali smo sa čovjekom koji je i prije 29 godina bio u klubu - tada u ulozi predsjednika Skupštine, a danas kao predsjednik Upravnog odobra - Svetozarom Tozom Mijailovićem.
U uvodu nam je pričao kako je iz njegovog ugla izgledao jedan tako veliki događaj kao što je finale Kupa šampiona.
"Organizacija finalne utakmice je podrazumijevala znatno veliku razliku u odnosu na klasične utakmice Kupa šampiona u to vrijeme. Mi smo sedam dana prije finala došli u bazu koja je bila u blizini Barija, u jednom prelijepom zamku. Tamo smo imali pripreme za finale. Treniralo se na terenima lokalnog kluba. Sve to su zahtijevali propisi UEFA", počeo je Mijailović svoje opširno izlaganje za MONDO.
"Vrlo brzo poslije polufinalnog duela sa Bajernom, gospoda Cvetković, Džajić, Čeda Petrović i ja učestvovali smo na sastanku u Bariju sa predstavnicima Olimpika, UEFA i grada domaćina na kom smo izabrali bazu i utanačili tehničke detalje. Italijani su nas vrlo lijepo ugostili, imali smo veliku pažnju, vodili su nas na prijeme, utakmicu lokalnog kluba...".
Uslijedilo je prisjećanje na šalu vlasnika Olimpik Marseja, kontroverznog Bernara Tapija, tokom svečane večere na kojoj su pored predstavnika klubova bili i čelnici FIFA i Fudbalskog saveza Italije.
"Ja sam rođen 1947, tako da sam tada imao 44 godine. Tapi je nešto stariji (četiri godine, prim. aut), pa mi je rekao 'pustite nas da uzmemo ovo, vi ste mlađi, možete da sačekate'".
Za istim stolom, crveno-bijeli su dobili i podršku od domaćina.
"Tadašnji predsjednik FS Italije (Antonio Matareze, poznat i po tome što je skoro 20 godina bio vlasnik Fudbalskog kluba Bari, prim. aut) otkrio je javno da će navijati za Zvezdu".
Na pitanje ko je po njegovom mišljenju te sezone bio favorit za osvajanje Kupa šampiona, da li Real Madrid, Bajern Minhen, Olimpik ili možda Porto, Mijailović nam je ispričao zašto se u toj grupi nalazila i Crvena zvezda.
"Zvezda je prije Barija usvojila petogodišnji plan kojim je zacrtano da se mora doći do trofeja jednog UEFA takmičenja. Imali smo sezonu prije duel protiv Kelna u osmini finala UEFA kupa, gdje smo napravili veliki propust (poslije 2:0 u Beogradu, 0:3 u Kelnu, prim.aut). To nam je poslužilo kao ogromno iskustvo i tada je presječeno da više ne može tako. Usvojili smo novu organizaciju kada negdje putujemo i toga smo se pridržavali do kraja. To je bilo od velikog značaja, jer je u klubu vladalo uvjerenje da tim koji je stvoren može da stigne do vrha. Čak i poslije 1:1 protiv Grashopersa u prvoj utakmici, igranoj u Beogradu. To se pokazalo kao ispravno razmišljanje, jer smo do trofeja stigli bez poraza, što se rijetko kada dešavalo".
Vrhunske igrače imala je Zvezda u svojim redovima tih godina, ali nije Mijailović želio da ističe pojedinačno.
"Svi su na svoj način bili zvijezde. Svako je davao svoj štimung. Darko (Pančev) je znao da zapjeva, Dejo (Savićević) bio ono što je bio - dribler, Robi (Prosinečki) sa svojim dugim loptama, Mile (Belodedić) je bio toliki profesionalac... Imao si i radilice poput Ilije (Najdoski), koji nikoga nije štedio čak i na treninzima. Imao si tim koji je bio tako ukomponovan da si jednostavno morao da vjeruješ u njega. Ekipa je bila ranije formirana i uigravana tri godine, dopunjena samo dvojicom igrača, Belodedićem i Mihajlovićem. Bio je to tim koji niko od tadašnjih velikana nije želio da izvuče".
Saznali smo i da igrači uoči finala nisu imali tremu, već su bili možda i previše bezbrižni.
"Bilo je malo opuštanja u smislu 'stigli smo do finala' i zato im je na jednom sastanku rečeno: 'Momci, ako vi niste svjesni šta ova utakmica znači za vas same...". To ih je trglo. Utakmicu su odigrali tačno kako je dogovoreno, bili su izuzetno koncentrisani".
Navijači su u Bari stizali avionima, automobilima, autobusima, brodom i ko zna kako još. Bilo ih je iz svih krajeva ne samo tadašnje Jugoslavije i Evrope, već čitavog svijeta.
"Poslije revanša sa Bajernom stvorena je jedna vrlo pozitivna atmosfera koja je zapljusnula čitavu zemlju. Imali smo pravo na određen broj karata za finale, ali kako su se ljudi snalazili za ulaznice, prevoz, smještaj... To je bilo fascinantno sa svakog mogućeg aspekta! Došli su ljudi iz svih krajeva svijeta i ta pozitivna energija se izlila na stadionu", konstatovao je predsjednik crveno-bijelih i dodao:
"Danima prije utakmice sretali smo naše navijače po Bariju, grad je bio okupiran. I ono što je vrlo važno, nije bilo uopšte incidenata. Italijani su nas odlično prihvatili, osjećali smo se kao kod kuće".
IDE ĐURĐEVDAN I ČUJEŠ JECAJ
"A, šta ćeš", uzdahnuo je Mijailović kada smo ga upitali kako je izdržao "šahovsku" partiju crveno-bijelih i 0:0 tokom 120 minuta utakmice na stadionu Sveti Nikola.
Zatim se osvrnuo na penale.
"Sjedio sam u svečanoj loži neposredno pored Tapija. Pred penale se spustio do nekoga iz Olimpika i nešto mu govorio, a onda kada se sve završilo stajao je kao ukopan. Bio je tamnog tena, ali je poslije penala preblijedio. A mi smo svi skakali i grlili se u euforiji, to je nešto nevjerovatno! Ide Đurđevdan i čuješ jecaj, kao da stadion plače od sreće. Dugo smo poslije slavili uz trubače u pomenutom mjestu gdje nam je bila baza, a onda nastavili i u Beogradu. Bila je to jedna pozitivna ludnica koja je nastala. Rijetko ko bio je tih dana svjestan uspjeha, tek poslije kada su se glave ohladile".
Sa bilo kojim, objektivnim, ljubiteljem fudbala da pričate o tom timu Crvene zvezde konstatovaće da bi crveno-bijeli dugo bili među najboljima u Evropi da nije bilo rata.
"Nažalost, problem u tadašnjoj državi bio je u odmakloj fazi i počeo da eskalira. Počeli su da se javljaju separatisti i da eskaliraju sukobi, a to se manifestovalo i kroz sport, što smo mogli da vidimi na gostovanjima u Splitu, Zagrebu...".
TADA RAT, DANAS KORONA
"Petogodišnji plan" ponovo je aktuelan u Crvenoj zvezdi i u posljednje tri sezone dao je rezultate koji su dugo čekani na "Marakani": šesnaestina finala Lige Evrope, dvije grupne faze Lige šampiona, poboljšana infrastruktura.
"Taj plan je napravljen dolaskom Zvezdana Terzića i, kao što vidite, daje rezultate. Nažalost, kao onda događanja u Jugoslaviji, sada nas je presjekla korona i neki planovi koje smo imali i realne procjene, sada su žestoko skrajnuti. Ovo je takav udar koji će svijet tek osjetiti", upozorava Mijailović i pojašnjava:
"Fudbal je u nekim zemljama izbio na treće-četvrto mjesto kao biznis, a sada ne funkcioniše jer je prekinut saobraćaj, turizam i automatski se to odražava na promotivna ulaganja u fudbal, jer ko će da ulaže kada nema gledalaca. A, to su samo neki od problema... Predviđanja su da će 60.000.000 ljudi ostati bez posla i jasno je da će sve to uticati i na fudbal. Sportski problem je jedna priča, a finansijski druga. Moraće mnogo napora da se čini...".
Ne želi, ipak, Zvezdin predsjednik da jadikuje, već vjeruje u bolje sutra.
"Sa današnjeg gledišta, ovo što je Zvezda postigla u posljednje tri godine je ravno uspjehu iz 1991. To je ogroman uspjeh i zato i ove generacije naših igrača mogu biti ponosne. Nadam se da ćemo to valorizovati i kroz rezultat u narednom periodu".
ŠTA AKO NE BUDE EVROPE?
Mijailović ističe da bi godišnjice "Barija" trebalo da služe kao inspiracija mlađim generacijama zvezdaša.
"Za zvezdaše ovaj dan jeste veliki i nešto što ih čini ponosnima. Zato ga i treba obilježavati svaki put, ali prije svega da mlađe generacije uvide da se napornim radom i dobrom organizacijom mogu dostići visine. Zato ove godišnjice treba da im budu inspiracija... Jesu izmijenjeni uslovi, i to žestoko, ali Crvena zvezda je obavezna i trudi se da i dan danas prednjači rješenjima za ostvarivanje najboljih rezultata", smatra čelnik crveno-bijelih.
Postoji, ipak, realna opasnost da Zvezda u skorijoj budućnosti ne uspije da se plasira u neko od UEFA takmičenja. Mijailović smatra da u tom slučaju ne treba paničiti i proglašavati "smak svijeta".
"Zvezda je toliko jak pokret da jednostavno niko ne bi podnio da ona u datim okolnostima ne pravi ono najbolje moguće. Mi imamo izuzetno dobru osnovu da i u ovoj kriznoj situaciji nađemo rješenja da klub bude dostojan ranije postignutih rezultata. Imamo izuzetno dobro organizovanu Omladinsku školu, imamo dosta talentovanih igrača koji kucaju na vrata prvog tima i sve ćemo učiniti da taj veliki potencijal što više osposobimo da možemo da kreiramo dobre sportske rezultate u budućnosti", uvjerava predsjednik evropskog prvaka iz 1991.