Marko Arnautović opet je izgorio u želji da ostvari san u Crvenoj zvezdi. Njegovi promašaji uticali su da Crvena zvezda ispadne iz Lige Evrope, iako je djelovalo da je na korak od osmine finala. Šta to mora da promijeni za narednu sezonu?
Možda zvuči grubo, možda zvuči pompezno, možda zvuči i malo senzacionalistički - ali se ne može reći da je netačno - Marko Arnautović je najodgovorniji što Crvena zvezda nije u osmini finala Lige Evrope. Da je sreće, ne bismo danas morali da pričamo o ovome, nego bismo ove riječi čuli bismo direktno od njega. Nismo. Marko Arnautović se ni ovoga puta nije obratio poslije utakmice i javno preuzeo odgovornost kao najiskusniji fudbaler Crvene zvezde, nego su pred kamere umjesto njega stali Rade Krunić, Miloš Veljković i Timi Maks Elšnik, nešto kasnije i Vasilije Kostov.
Svima njima bilo je teško zbog eliminacije Crvene zvezde, ništa manje nego Marku Arnautoviću, ali čini se da je njemu najteže da kontroliše svoje emocije i da prečesto dozvoljava da upravljaju njime. Tako je od njegovog dolaska u Zvezdu kada je više puta zaplakao svjestan tereta koji je ponop na "Marakanu", od ličnog sna da zaigra za voljeni klub, preko pritiska koji osjeća da ne bi iznevjerio prvo porodicu, a onda i Sinišu Mihajlovića kome je dao riječ prije njegove smrti.
I zaista je divno vidjeti da nekome toliko znači Crvena zvezda, da toliko znači data riječ Siniši Mihajloviću, da toliko znači porodično nasljeđe, međutim mora se priznati da je to na neki način i remetilački faktor koji je uticao da (za sada) Marko Arnautović ne bude ni blizu onoga što se na "Marakani" očekivalo od njega kada je stigao uz baklje i pjesmu.
Klupa i promašene šanse u Lilu
Dejan Stanković je pred prvi meč u Lilu napravio sedmodnevni plan i znao je unaprijed kako će njegova ekipa izgledati u svakoj od sve tri utakmice, raspoređujući minutažu i snagu u odnosu na zahtjeve meča i protivnika. S razlogom je odlučeno da u mečevima protiv Lila Arnautović počne s klupe, da bi u nastavku utakmice, kada intenzitet bude manji i kada koncentracija kod čuvara padne - to mogao da iskoristi.
Baš tako je bilo u Lilu kada je Arnautović ušao u 64. minutu umjesto sjajnog Džeja Enema. Trebalo je da "ubije" utakmicu i da obezbijedi Crvenoj zvezdi prolaz dalje protiv grogiranog protivnika, ali je zapravo uspio da ga oživi. Promašio je tri ozbiljne šanse i mnogi su tada već u Zvezdi počeli da razmišljaju "samo da za sedam dana ne žalimo za ovim".
Ispostaviće se, to su bile bukvalno i posljednje šanse koje je Zvezda imala u ovom dvomeču, pošto je u revanšu na "Marakani" za 120 minuta tek tu i tamo zaprijetila, ni blizu ozbiljno da uzdrma Ozera kako je to mogao Arnautović u Flandriji.
Promašaji uzdrmali Arnautovića
Uprkos tome što je Marko Arnautović postigao gol u 178. "vječitom" derbiju i tako ostvario san, mora se reći da je prije nego što je pokazao majstoriju izvan kaznenog prostora - i te kako imao problema. Mučio se sa Stefanom Mitrovićem, i pored toga ušao u dobre prilike i opet ih promašio, da bi daleko težu situaciju pretvorio u pogodak.
Objasnio je Dejan Stanković da tokom svoje karijere Arnautović zapravo nikada nije ni bio "strajker", onaj koji završava prilike pred golom, zapravo je više igrao na krilu, kasnije kao klasičan "sidraš" i fudbaler koji igra leđima od gola. Međutim, Zvezda ga je dovela da rješava važne situacije, da odlučuje utakmice, da s iskustvom koje ima u Interu, Bolonji, Vest Hemu i ostalim klubovima za koje je igrao "podiže" ostale fudbalere oko sebe, a ne da bude tragičar najvažnije utakmice sezone.
Utisak je da je to dodatno opteretilo Arnautovića koji je opet htio sve sam u revanšu protiv Lila. Ušao je na poluvremenu umjesto Enema (što sigurno nije plan i prilagođen je u odnosu na rezultat), kada je tek u prvih petnaestak minuta imao dovoljno snage da se rve sa protivničkim fudbalerima.
Odmah je donio energiju i znala je ona mnogo puta ove sezone da bude pozitivna za tim, međutim poslije toga kao po pravilu kada ostaje bez snage - ostaje i bez koncentracije, živaca i strpljenja - što se negativno održava na cijeli tim.
Podsjeća na Dejana Stankovića iz prvog trenerskog mandata u Zvezdi, kada je priznao da je tada još "radio navijač" u njemu.
More Marko ne širi više rukama
Fizičku spremu Marka Arnautovića, koji je i sa 37 godina najbolji napadač reprezentacije Austrije i predvodiće je na Svjetskom prvenstvu, najbolje poznaju u Crvenoj zvezdi. Više puta je bio povrijeđen tokom jeseni, digli su glas i Terzić i Stanković i poručili mu da mora da popravi svoje stanje i da više pazi na svoje tijelo, ali jednostavno nemoguće je očekivati da se odjednom sada Arnautović podmladi.
Zvezda želi da igra na evropskom nivou, treba joj tim koji je spreman da trči protiv klubova "lige petice", a Arnautović to ipak ne može, bar ne u onom obimu koji je potreban Dejanu Stankoviću, ranije i Vladanu Milojeviću. Mogućnosti kod njega često ne isprate želju koju ima, tako da nivo frustracije - što nije više onaj igrač koji je bio i što ne može da pruži Zvezdi šta je sanjao - raste što je duže na terenu. Ulazio je u gužvu i protiv Seltika i protiv Porta, svađao se i kada je to trebalo i kada nije, pomalo i iritirajući navijače "italijanštinom" koja mu je iz navike prešla u hronično stanje.
Protiv Lila je tako rekordan broj puta širio rukama, kritikujući svoje saigrače što ga nisu bolje poslužili - ili jer je imao šta da prigovori sudiji, čak i kada akcija nije ni blizu gotova. Takve stvari previše su počele da ga opterećuju i ne uspijeva da ih kanališe u bilo šta pozitivno, osim da možda lakše podnese činjenicu da su godine problem.
Potrebno je da ih prihvati, da se pomiri sa njima i da više uživa u tome što igra za Crvenu zvezdu, a manje da mu srce lupa jer je "sve na njegovim leđima". Nije, samo je Arnautović napravio da tako bude. Uostalom, pogledajte Žirua.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!