Trener Partizana se u opširnom razgovoru za grčke medije prisjetio momenata koje je provodio sa legendarnim Dudom Ivkovićem.
Željko Obradović se ovog ljeta vratio u Partizan poslije 30 godina, tamo gdje je prebogatu trenersku karijeru i započeo.
Legendarni stručnjak i osvajač devet trofeja Evrolige dao je opširan intervju za grčki "Sport24", a dobar dio razgovora ticao se i smrti njegovog kuma Dušana Dude Ivkovića.
Obradović je govorio o brojnim temama, poput motiva da se vrati u Partizan u ovom trenutku, saradnji sa nekim velikim igračkim imenima, ali priča o legendarnom Dudi Ivkoviću bila je najteža za njega.
Upravo zbog toga je malo nedostajalo da "Žoc" zaplače kada ga je novinar upitao o nedavnoj smrti njegovog kuma.
"Bilo je rano ujutru i Dudina supruga Nena me je zvala. Bio sam u šoku. Pričali smo svakog dana prije toga. Bio je u bolnici, ali je svakako to bio veliki šok i nisam očekivao", počeo je Obradović.
"Upoznao sam Dudu kao veoma mlad igrač u Borcu, ali 1988. smo počeli da imamo pravi odnos kad me je uveo u reprezentaciju kao najstarijeg igrača. Kako je vrijeme prolazilo, naš odnos je postajao poseban i odmah sam shvatio da mi zbog mojih godina mnogo vjeruje. Uvijek me je zvao i govorio mi da sam ja taj koji treba da priča sa mlađim igračima, a to je bila možda i najtalentovanija generacija jugoslovenske košarke. Pokazao mi je da mu je stalo do mene. Poslije toga, 1992. godine, zvao me je da mu budem asistent u reprezentaciji. Bilo je teško vrijeme, rat u mojoj zemlji, a mi smo zbog Dude mogli da se spremamo u Solunu u hotelu Panorama. Tek smo onda saznali da nećemo moći da igramo na Olimpijskim igrama u Barseloni. Sjećam se reakcije svih nas – i igrača i trenera. Znali smo da nas čekaju teške godine, ali zbog Dude i njegovih grčkih prijatelja uvijek smo mogli da dođemo u Grčku i radimo zajedno. On je zadržao igrače zajedno, pronalazio je način", objasnio je Obradović.
Ovako je nedavno izgledala sahrana legendarnog Dude Ivkovića:
Obradović na ivici suza, emotivno pričao o Dudi Ivkoviću: "Žoc" otkrio nepoznate priče o kumu - Uvijek me je zvao...
Priča je sama tekla, a trener Partizana je pričao u dahu.
"U tom periodu smo postali veoma bliski. Od prvog dana, nikada se prema meni nije odnosio kao prema mlađem. Uvijek mi se obraćao sa velikim poštovanjem i uvijek mi je pružao priliku. Često smo razgovarali nasamo ili nas dvojica i Dragan Kićanović. Bilo je tu mnogo lijepih priča, smiješnih stvari, divnih uspomena. Njegov humor je bio nevjerovatan. Zbog te prilike da budem stalno sa Dudom, naučio sam mnogo toga. Svi znaju kakav je trener bio, ali želio bih da ljudi znaju kakav je on čovkek bio. Uvijek je pokušavao svima da pomogne. On je veliki prijatelj – zvao je uvijek, a naročito kada su bili teški trenuci. To je pravi prijatelj. Kada je sve dobro u životu, tada imate mnogo prijatelja. Savjetovao sam se sa njim kada god sam donosio neku veliku odluku. Zvao je i on mene, bili smo iskreni i razgovarali smo o svemu."
Obradović je otkrio da su on i Duda imali muziku kao veliku zajedničku ljubav.
"Duda je prvi čovjek koji me je odveo na buzuki u Solunu, a ja sam od tada postao zaljubljen u tu muziku. Tada nisam razumio nijednu riječ, ali sam vidio ljude koliko su srećni, shvatio sam da je to nešto jedinstveno. Naučio sam pjesme, sada poznajem i pjevače jer toliko volim tu muziku. I Duda mi je pokazao mnoge pjesme. I u Srbiji smo često išli na muziku uživo – bilo je sjajno kako su se ljudi ophodili prema njemu. On je sa Crvenog krsta, dijela Beograda na kojem je u njegovo vrijeme bilo mnogo sjajne muzike, a postoje i pjesme koje obojica volimo."
Obradović se na kraju osvrnuo i na komentar Dude Ivkovića da je njegov povratak u Partizan "odluka visokog rizika".
"Objasnio sam mu da to nije pitanje rizika. Sve je u životu nekakav rizik. Ako prelazite ulicu, i to je nekakav rizik – to je život. Ljudi smatraju da je dolazak u Partizan rizik jer misle o mojoj karijeri. Svi me pitaju da li razmišljam o 10. tituli u Evroligi, ali ako ja odaberem da se vratim u Partizan, onda je jasno da o tome ne razmišljam. To nije moj cilj u životu. Cilj mi je da imam svoje igrače i da sa njima radim i uživam u velikoj mjeri. Da jurim 10. titulu vjerovatno bih strpljivo čekao šansu da se otvori u velikom timu. Želim drugu motivaciju u svom životu. Pomislio sam da je trenutak da se vratim u Partizan sada ili nikada više. Poslije 28 godina mogu da živim u svojoj zemlji, da radim u svom klubu", objasnio je Željko Obradović.