Partizan je porazom od Burse završio evropsku sezonu. Kako je sve stalo u 14 sekundi i kako crno-bijeli moraju dalje.
"Daleke jecaju zvijezde, mio se gasi sjaj, srce mi već dugo sluti, svemu će doći kraj...". Čuvena glumica Tanja Bošković je na poluvremenu utakmice Partizana i Burse zajedno sa 20.000 ljudi zapjevala navijačku himnu. Malo ko je tada mogao da nasluti da će baš to biti Partizanov "Tango smrti" u Evrokupu!
Evropska sezona je završena, sve je palo u vodu za 14 sekundi. Partizan je izgubio dobijeno (95:103) i ostao bez jednog od dva puta za Evroligu. Drugi je onaj komplikovaniji, u ABA ligi, i vodi preko Crvene zvezde u unaprijed "viđenoj" finalnoj seriji na tri pobjede.
Kako je bilo na Novom Beogradu i koliko boli sve kojima je crno-bijela boja u srcu? Sve to najbolje opisuje reakcija Željka Obradovića, koji je bio na ivici suza kad se sve završilo. "Potrošlili smo godinu dana naših života ni za šta i to je ono najgore. Jedan od najtežih poraza, ko zna koliko će nas ovaj poraz držati. Još u ovakvoj atmosferi koju niko u Evropi ne može da napravi...", izgovorio je Obradović.
SUZE, PAD, TEŽAK UDARAC
Koliko boli? Da i Željko Obradović zaplače! Partizanu se žuri u Evroligu, ali ovu lekciju je morao da nauči!
Obradović je pred novinarima zadržao suze, igrači nisu u tome uspjeli. Aleksu Avramovića su navijači tješili, Matijas Lesor je ležao na parketu u grčevima, Rade Zagorac je kao kapiten poveo saigrače do najvatrenijih pristalica da im upute izvinjenje za poraz.
Publika je bila uz igrače, pozdravila ih je aplauzima, povicima "Biće bolje" i "Idemo dalje", ali su svi bili vidno utučeni. Pognutih glava su se uputili ka svlačionici, a ni tamo stvari nisu bile ništa bolje. Igrači su izlazili jedan po jedan i niko od srpskih košarkaša nije želio da priča sa novinarima. Avramović je prošao uz odgovor "Ne", Zagorac je sebi u bradu izgovorio par psovki, a jedino su pričali Zek Ledej, Kevin Panter i Dalas Mur. I oni su bili vidno utučeni zbog svega.
SEZONA STALA U 14 SEKUNDI!
Od kada je Željko Obradović zvanično predstavljen kao trener Partizana jedna rečenica se konstantno ponavljala - cilj je Evroliga. Trener, predsjednik Ostoja Mijailović, igrači, svi su naglašavali da je to ono za šta se bore i rade. I da to žele odmah.
"Navijači Partizana su umorni od Evrokupa", rekao je nedavno predsjednik crno-bijelih i definitivno bio u pravu, tokom osme godine od posljednjeg učešća najtrofejnijeg srpskog kluba u eliti. Sa druge strane, želje su jedno, a Obradovićeva želja je najveća, ali očigledno je da ni sa najuspješnijim trenerom nije moguće neke stepenike prebrzo preskočiti i u manje od 12 mjeseci sabiti sve lekcije koje čine jedan tim tako snažnim da istrči pred svojih 20.000 navijača i da zaigra sa šampionskom rutinom u tako važnom meču. Ona postoji na klupi Partizana, ali očigledno još ne i na terenu.
Cijela evropska sezona crno-bijelih tako je stala u 14,5 sekundi, tokom kojih se očekivana pobjeda (tada je na semaforu stajalo 84:79) pretvorila u bolnu lekciju. Navijači su u tim momentima bili na nogama, većina je već mahala predstavnicima Burse kao znak da je sve gotovo, ali su kola ipak kretala nizbrdo. Poslije poen Bitima je Madar napravio faul u napadu. Sudije su napravile kratku pauzu da pogledaju snimak, Avramović je pokušao da se "ušunja" kod Alimpijevića, što je razbjesnilo Obradovića, pa mu je viknuo "Šta radiš bre!?".
Situacija je počela da izmiče iz ruku crno-bijelima i epilog je bio katastrofalan po njih.
Partizan je takav, neshvatljiv pad u posljednjim trenucima koštao ih je i prvog mjesta na tabeli ABA lige poslije trijumfa u derbiju. Ta pobjeda jeste bila ubjedljiva, ali na kraju ipak nedovoljna da crno-bijeli imaju bolji međusobni skor, zbog čega je i ta, najbolja partija Željkovog Partizana ostavila na kraju dozu gorčine u ustima trofejnog trenera. Na žalost svih u Areni takav pad koncentracije crno-bijelima se opet dogodio i ponovo ih je skupo koštao.
Da su utakmice bile koji minut kraće, Partizan bi bio u četvrtfinalu i možda bi bio prvi na tabeli pred plej-of, a ne Crvena zvezda.
KAKO DALJE?
Može li Partizan da se oporavi od ovog teškog udarca? Imaće oko mjesec dana vremena za to, pošto u polufinalu ABA lige čeka protivnika, boljeg iz duela Budućnosti i FMP-a. Ipak, tuga koja se udisala u vazduhu Arene u srijedu oko 23 časa svima je ulila osjećaj da će taj oporavak biti jako teška, ali ipak neizbježna misija. "Mislim da ovaj meč nikada nećemo zaboraviti", rekao je Dalas Mur.
Teško je to bilo veče u Areni. Napuštali su je navijači Partizana sa glavom punom misli o posljednjih dvadesetak sekundi meča, kao i melodije "Igrajmo taj tango smrti, kao nekada prije, neka se sve zavrti, samo ne zaboravi me...".
Onaj prvi, fudbalski Tango smrti Marka Nikolića i njegovih fudbalera, oni nikad neće zaboraviti. Ovaj, košarkaški je ljepše zvučao uživo, pjevala ga je Tanja Bošković lično, ali će ipak htjeti da ga što prije ostave za sobom. I prekidaće vjerovatno svakoga ko ga pred njima zapjeva narednih nedjelja.
(MONDO)