The best of Eurobasket 2011

All summer long (Kid rock) - Ovaj turnir je trajao takoooo dugo! FIBA je odlučila da "otvori vrata" svim reprezentacijama, kao kada je noćni klub slabo posjećen pa vas puste unutra iako nosite patike. 24 tima i nekoliko bljutavih (korektnije je reći - "koga briga") utakmica. Bar nam je žrijeb donio nešto ravnopravniji raspored. Italijani i njihov čuveni seksipil je nešto što je za nama i oni su brzo izbačeni iz "kluba". Zaboravili su oni da zavode odavno. Turnir je tako dugo trajao. Da li se sjećate kada je Belgija učestvovala?

Harder, better, faster, stronger (Daft Punk) - Nesreće vas čine jačim (ponekad) i Letonija i Poljska su bili dobri primjeri te izreke. Oba tima su otišla u Litvaniju oslabljena neigranjem nekoliko igrača i od njih, praktično, niko ništa nije ni očekivao. Nisu vjerovali u predaju i odigrali su dobar turnir. Poljska je pobijedila Tursku i bila blizu prolaska u drugu fazu. Letonija nije ostvarila ni jednu pobjedu, ali je bila žilav rival u prilično teškog grupi. Evropsko prvenstvo je igračima prilika da se predstave, isto koliko i da pobijede neku utakmicu. Poljak Darden Beriša se predstavio u velikom stilu. Letonac Rihards Kuksiks je "zaradio" prvi profesionalni ugovor i naredne sezone će igrati za Valensiju u španskoj ACB ligi.

Rise & Fall (Craig David feat Sting) - Prvi put su sve bivše jugoslovenske republike izborile mjesto među najboljim evropskim reprezentacijama. EP je moglo biti vrijeme radosti za njihove navijače, ali se, kako je turnir odmicao, sve više pretvaralo u veliko razočarenje. Hrvatska, Crna Gora i Bosna i Hercegovina su se brzo vratile kućama. Sve tri reprezentacije su mnogo razočarale, svaka na svoj način. Hrvatski veliki talenat je ponovo protraćen, očekivanja Crnogoraca su splasla očajnom odbranom njihovog tima, a Bosanci su igrali u sistemu "toplo-hladno". Srbija i Slovenija nisu izgubile samo četvrtfinalne duele, već i mečeve za plasman, što nas jasno dovodi do toga da je Makedonija jedina preostala u trci za plasman na Olimpijske igre. Od raspada Jugoslavije, bar jedna od bivših republika je uvijek igrala na OI.

Kings of the Nordic Twilight (Luca Turilli) - Jedna od najljepših priča Eurobasketa. Ponos nordijske košarke. Finska je "uhvatila posljednji voz" za Litvaniju, ali je i pokazala da je zaslužila da se tamo nađe pobjedama nad Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Gruzijom. Takmičili su se za četvrtfinale do posljednjeg minuta svoje posljednje utakmice. Ograničenog talenta, ali sa sjajnim trudom, samouvjerenošću i hrabrošću. Timski rad i intenzivna borba. Njihova treća četvrtina protiv Bosne je bila za pamćenje. Nordijske zemlje rade dobro i trebalo bi obratiti pažnju na njihov dobar razvoj. Zaista se nadam da Finska može da održi ovaj nivo igara, kao i da će Švedska uskoro skrenuti pažnju na sebe.

Far from home (Five finger death punch) - Turski nacionalni tim ima nevjerovatan "alat" i potencijal, ali su više "grcali" nego što su uspjeli da zabilježe neki rezultat. Nastavili su da bilježe jedno razočaranje za drugim, i to uvijek daleko od kuće. Dobra vijest za Tursku je jedino Emir Preldžić. Loše vijesti? Hido Turkoglu (takozvani "Supermassive black hole"), rekao je da se neće povući iz nacionalnog tima. Gledajući u budućnost (Enes Kanter, Emir Preldžić, Furkan Aldermir, Berkaj Kandan, Samit Gejik, Kenan Sipahi, Metekan Birsen, Okben Ulugaj) - Turska ima mnogo razloga da bude optimista. Samo im preostaje da organizuju neki veliki turnir kod kuće na svake 2-3 godine.

London calling (The Clash) - Da, znam da je ovo prelaka asocijacija, ali nisam mnogo razmišljao. Pričali smo o tome koliko je ovaj turnir bio bitan. Ne samo zbog medalja, već i zbog Olimpijskih igara. Organizator je smislio "briljantnu" ideju da zakaže utakmice za plasman jedan dan poslije četvrtfinalnih mečeva. Kao da im nije stalo do tih utakmica. A ti mečevi su bili bitni kao sama četvrtfinala. Grčka i Litvanija su ušli u te mečeve bolje i zadržali svoje olimpijske snove, uz Makedoniju i Rusiju i Francusku i Španiju, koje su već u Londonu. Sada sa pitam da li ćemo bit iznenađeni ako FIBA dodijeli organizaciju kvalifikacionog turnira za Olimpijske igre Litvaniji ili Turskoj. Nema Londona za Srbiju, Hrvatsku, Njemačku, Tursku ili Sloveniju. To nije prijatno.



I’ll be missing you (Puff Daddy & Faith Evans) - Tokom posljednjih sekundi meča Litvanija - Njemačka, mnogi među nama su osjetili nešto specijalno. Istovremenu tugu i nostalgiju, zajedno sa osjećajem zahvalonosti. Izgledalo je kao da Dirk Novicki igra svoje posljednje minute u nacionalnom dresu Njemačke. Nema potrebe pričati o tome šta je on sve postigao. Samo zapamtite, svako ponaosob, kako je to postigao. Hvala za uspomene, Dirk.

Losing my religion (REM) - Košarka se na ovom Evropskom prvenstvu vratila kući. Tamo, u Litvaniji, ta igra je religija. Velika strast je toliko jaka da privuče više od 10.000 navijača da gleda ol-star utakmicu igrača mlađih od 18 godina. Slava je promakla litvanskom timu, pošto su izgubili u četvrtfinalu u utakmici koju ćemo svi pamtiti zauvijek. Uprkos porazu, Litvanci su se molili do posljednjih trenutaka utakmice, uz obavezan poklič "Ljetuva, Ljetuva". To je samo još jedan primjer koliko je košarka prisutna i "živa" među Litvancima. Njihov tim nije mogao da ostvari san. Za njih nema slave, ali ima božanstvene stvari - "pik en rola" Šarunasa Jasikevičijusa i Jonasa Valančijunasa. Prvi i posljednji put. Kratko, ali prelijepo.

Sirtaki (Mikis Theodorakis) - Grčki navijači bi trebalo da budu više nego zadovoljni sa svojim timom. Grčka je otišla u Litvaniju oslabljena neigranjem mnogo važnih igrača, ali je uspjela da igra prilično solidnu košarku i da izbjegne iznenađenja na putu ka četvrtfinalu. Dobro su se borili protiv Francuske i obezbijedili mjesto u kvalifikacijama za Olimpijske igre pobjedom nad Srbijom. To je uspjeh. Kao i obično, Grci su "odradili posao". Budućnost te ekipe uopšte ne izgleda loše, imajući na umu da uskoro nastupa briljantna generacija sa Papanikolauom na čelu. Bilo je čudno ne gledati Dimitrisa Dijamantidisa (jedan od mojih omiljenih igrača ikada), ali očaravajući gledati Nika Kalatesa kako vodi tim. Sa Kufosom i njegovim dobrim momentima, Buruzisom, Sofom i mladim talentima koji pristižu, Grčka će, sasvim izvjesno, i u budućnosti "odrađivati posao".



Solid (Ashford & Simpson) - “Čvrsta kao kamen” Rusija je imala sjajan turnir i "zgrabila" treće mjesto. Izuzetan posao Davida Blata i njegovih momaka. Odlično vođen tim - čvrsto, taktički precizno, postepeno i intenzivno. Ozbiljno, tiho i čvrsto. Briljantni momenti Andreja Kirilenka, Mozgova i Monije. Tim, sa velikim T. Samo jedan poraz na turniru u odličnoj utakmici protiv Francuske u polufinalu. Aplauz.

Lester leaps in (Lester Young) - Najpametnija priča turnira. Tim koji smo svi na kraju zavoljeli. "Ubica divova". Niko, ni u najdivljim snovima, nije tako nešto mogao ni da nasluti. Ali, svi smo uživali. Makedonija je izgubila svoju prvu utakmicu protiv Crne Gore (kako je to davno bilo...). Od tada, sve je bilo takoo dobro. Četvrtfinalna pobjeda nad Litvanijom je bila magična. Jedno od najvećih uznemirenja koje pamtim na evropskim prvenstvima. Trojka Ilijevskog biće jedan od "postera" šampionata. Lester "Bo" Mekelejb je bio igrač koji je pravio razliku u grupi entuzijasta i boraca. Antić, Stojanovski... imena su koja će biti dio briljantne istorije makedonske i evropske košarke. Stojeće ovacije za Makedonce.



Jump (Van Hallen) Ako mene pitate - najbolja vijest turnira je ono što su Francuzi uspjeli da urade. Način na koji su igrali i kako su prevazišli svoje strahove i prepreke. U prošlosti smo imali priliku da vidimo jedan ili dva momenta istine za Francuze. Sada više niko neće biti sumnjičav prema njima. Njihova odbrana, njihova psihologija, napadački šou Tonija Parkera, agresivnost Joakima Noe, svestrana igra Nikolasa Batuma, solidan posao Borisa Dijaa...Vensan Kole je uradio nevjerovatan posao sa svojom grupom i konačno smo vidjeli kako se francuski potencijal pretvorio u realnu snagu. Njihov napor i nastup u finalnom meču bili su fantastični. Protiv svih drugih rivala, Francuska bi dominirala. Kako su se samo suprostavili Špancima i nastavili da se bore...Nevjerovatno!

The best (Tina Turner) - Najbolji ste. Nema sumnje oko toga. Kada Španija igra svoju najbolju košarku nijedna ekipa ne može da je pobijedi. Francuska je odigrala utakmicu za pamćenje u finalu, ali je samo postigla da bude konkurentna do početka posljednje četvrtine. Kao što sam ranije pisao, ne volim mnogo stvari u vezi sa ovim timom i na neki način je šteta da su svoj šou predstavili samo u posebnim prilikama. Ipak, uspjeli su da to urade zajedno, što je sjajna stvar. Španija je pobjedom u finalu dovršila još jedno remek djelo. Utakmica iz finala 2006, finale Olimpijskih igara 2008, finale 2009, prvo poluvrijeme protiv Litvanije 2011, kada hoće da igraju - razbijaju. Ibaka je skakao na sve strane blokirajući šuteve, napadajući protivnička dodavanja i učestvujući u igri sa velikim uticajem. Kalderon je u svojim najboljim godinama. Pau i Mark Gasol su bili dobri, ali su i oni bili samo dio tima. Svi su doprinijeli osvajanju još jednog zlata. I onda - Huan Karlos Navaro. Bronza iz 2001, srebro iz 2003, polufinale 2005, srebro 2007, zlato 2009 i zlato 2011. Zajedno sa zlatom sa Svjetskog prvenstva 2006, i srebrnom medaljom 2008. Godine. Ovaj tim možemo da volimo ili ne, da nam se sviđa, ili ne sviđa, ili da ga mrzimo, ali su dvije stvari veoma jasne. Pod jedan - oni su najbolji, pod dva - smatrajmo se srećnim što imamo priliku da gledamo kako ispisuju jednu od najsjajnijih stranica košarkaške istorije.



Beautiful (HIM) - Finale Eurobasketa 2011 bilo je perfektan način da se završi najbitniji turnir u Evropi, koji se igrao u domu košarke. Najbolja evropska reprezentacija prošle decenije u svom zenitu protiv izuzetnog rivala. Meč za pamćenje. Klasik. Vrhunac veličanstvenosti jednog čovjeka - Huana Karlosa Navara. Košarkaški genije koji stvara remek djela. Trilogiju. Posljednje tri utakmice Navara na Evropskom prvenstvu u Livraniji su, jednostavno, dijelovi istorije košarke. Konstantni momenti genijalnosti prožeti nevjerovatnim šutevima, trojkama o tablu, prodorima pod koš, naskocima, skokovima... Dokazi veličine i košarkaških osnova. Igra, sama po sebi, i nastup Huana Karlosa Navara podsjetili su sve zašto milioni širom svijeta vole ovu igru. Prelijepo.

(Alehandro Gonzales, MONDO, foto: Beta/AP)