Incident koji je obilježio odnos Dražena Petrovića i Vlade Divca se očigledno i danas pamti u Zagrebu.
U Zagrebu je u punoj Areni odigrana memorijalna utakmica u znak sjećanja na Dražena Petrovića. Na meču su se pojavile brojne sadašnje i bivše košarkaške veličine, a između ostalih tu je bio i Vlade Divac. I tu je bilo neprijatnosti.
Legendarni centar reprezentacije Jugoslavije dobio je zvižduke publike, a Draženov brat, nekadašnji košarkaš Aco Petrović, morao je da ustaje i da smiruje publiku kako bi ih ubijedio da na ijlep način prime dugogodišnjeg saigrača iz reprezentacije legendarnog Dražena.
Problema je bilo u odnosu Dražena i Divca, a oni potiču sa finala Svjetskog prvenstva u košarci kada je Jugoslavije savladala SSSR. Tada je jedan od navijača u teren ubacio hrvatsku zastavu, koju je Divac uzeo i izbacio sa parketa. Od tada je krenuo tihi sukob dvojice dotadašnjih prijatelja.
Jugoslavije je te 1990. godine u Argentini postala prvak svijeta, ali se raspad države nazirao. Već je bilo mnogo tenzija, a samo godinu dana počeo je rat. Tada su se svi sjetili šta je Divac uradio nakon meča sa Sovjetima i očigledno mu vječno zamjerili.
PRIČALI SU DA SAM JE PALIO I GAZIO!
"Godinu dana kasnije, kada su počela dešavanja na ovim prostorima, meni je uzeta za zlo ta reakcija. Tu je više politika imala udjela u manipulaciji jer se govorilo da sam je palio i gazio. Ja sam jednostavno zabranio ulazak zastavi koja nije trebalo da bude na tom mjestu uz jugoslovensku", rekao je prije nekoliko godina Divac.
"Da je meni u ono vrijeme neko došao sa srpskom zastavom, ja bih isto uradio. Mnogi bi htjeli izbrisati istoriju, ali to se ne može tek tako gumicom izbrisati. Neke stvari su zapisane u knjigama i to ne treba brisati. Ja sam neke najveće uspjehe ostvario u toj državi", rekao je Dino Rađa kada su ga pitali o tom incidentu.
HRVAT IZ ARGENTINE SVE ZAKUVAO?
A kako je ta zastava uopšte dospjela na tribine, pa posle i na teren? Krivac za to je Tomas Šakić, Hrvat iz Argentine koji je godinama kasnije priznao kako je on unio zastavu na meč. Ipak rekao je takođe da mu je Divac zastavu samo vratio, da je nije bacao i gazio.
"Ja sam čovjek koji je ušao u dvoranu Luna Park s hrvatskom zastavom, ona je porodična stvar. Ali da budem iskren, Divac mi je uzeo zastavu, ali je poslije vratio. Nikad nije pljunuo na nju, niti je gazio po njoj. Otimanje zastave je bilo uvredljivo, pokazao je manjak poštovanja, ali nije pljunuo na nju", priznao je Šakić za argentinske medije i dodao:
"Navijao sam za Hrvate iz reprezentacije, Kukoča, Petrovića, Čuturu. Mislio sam da je i Divac Hrvat. Tek u trenutku kad mi je uzeo zastavu shvatio sam da je Srbin. Oteo mi je zastavu i pobjegao. Nisam mogao ga jurim jer sam imao fotografsku torbu. Fotografije to ne pokazuju, ali u jednom trenutku smo bili na deset centimetara, licem u lice, borili se za zastavu. Ja sam imao 180 centimetara, a on 212. Dražen je stajao na drugoj strani, tek su mu kasnije rekli što se dogodilo."
Nakon toga Tomas Šakić je postao zvijezda hrvatske dijaspore, pogotovo one koja je 1945. izbegla iz Jugoslavije.
"Poslije ovog incidenta počeli su da me zovu ljudi iz Australije, Evrope…Bio sam u kontaktu s hrvatskom zajednicom, ljudi su bili srećni jer je svijet vidio zastavu koja je bila zabranjena od 1945. godine, a Divcu je bio zabranjen ulazak u Hrvatsku".
OTIŠAO DRAŽENU NA GROB
"Uvijek je bolje nešto pogledati svojim očima nego mišljenje kreirati na temelju onoga što ljudi pričaju. Fascinantno mi je da se i nakon skoro 30 godina ta priča povlači i uvijek čujem nešto novo, da sam uradio ovo, da sam uradio ono. Tada je postojala Jugoslavija i u tom trenutku na parketu nisu bile potrebne nikakve druge zastave. Toj zastavi, koja se pojavila na parketu, tu nije bilo mjesto. Ta zastava nije bila hrvatska. Barem nije imala obilježja kakva je imala službena hrvatska zastava u to vrijeme. Ponavljam, Jugoslavija je postala prvak svijeta, mi smo tada igrali za tu zemlju i nijedna zastava osim jugoslovenske u tom trenutku ne bi imala šta da traži na parketu. Mislim da sam bio jasan", rekao je Divac u jednom ranijem intervjuu, a sada kada je došao u Hrvatsku prvo je obišao Draženov grob.
Istakao je da mu je Dražen prvo bio idol i uzor, a onda je samo nekoliko godina kasnije imao priliku da igra sa njim u nacionalnom timu.
"Imao sam 14 godina i gledao sam neki intervju koji je on davao, s onom svojom razbarušenom kosom, i maštao sam da i ja mogu igrati košarku tako dobro. Nije prošlo dugo i zajedno smo igrali u reprezentaciji. Tužno je što Dražena nema među nama, ali je lijepo da se organizuju ovakve priredbe da se sjetimo najboljeg među nama i da to sjećanje nikad ne izblijedi. A on je, za mene, bio najbolji evropski igrač svih vremena", rekao je Divac pred meč na kome je izviždan.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!