Dražen Petrović imao je pred sobom veliku ponudu giganta da se vrati iz NBA lige. Strašna saobraćajka okončala je njegov život
Legenda jugoslovenske i hrvatske reprezentacije, Dražen Petrović, preminuo je u ljeto 1993. godine sa samo 28 godina, kada je imao još mnogo da pruži košarci. Bio je šuter koga je i NBA liga dobro upoznala nakon što je prethodno u Evropi ostvario sve što je mogao - osvajao zlata sa Jugoslavijom, bio dvostruki prvak Evrope sa Cibonom, zvijezda Real Madrida...
Ipak, njegov put u NBA ligi bio je i na trenutke i veoma težak, u Portlandu mu trener Rik Adelman od 1989. do 1991. nije vjerovao i to ga je bolelo. Nije igrao kod njega ni prve, ni druge sezone i zbog toga je postao frustriran.
"Nemam ništa da kažem Adelmanu. Ništa više. Prošlo je 18 mjeseci i to je previše. Riješen sam da pokažem koliko vrijedim, Nikad u životu nisam sjedio na klupi i nemam namjeru da to činim u Portlandu", govorio je tada Dražen, koji je postao senior čak 10 godina ranije, kod Zorana Moke Slavnića u Šibenki sa samo 15 godina.
Ulogu i prostor za nastupe našao je u Nju Džersi Netsima, ali je i dalje imao aktivan "Plan B" - da se vrati u Evropu. Jedan klub nije žalio novac da ga dovede i njegov brat Aleksandar Aco Petrović otkrio je u intervjuu za "AS" da je to bio Panatinaikos.
"Mimo NBA ponuda, postojao je evropski klub koji je bio spreman da plati Dražu koliko god novca da je tražio. Bio je to Panatinaikos i to ga je činilo mirnim. Čitavu situaciju je kontrolisao njegov agent u Americi i mislim da bi poslije Evropskog prvenstva u Nemačkoj 1993, godine Dražen nastavio u NBA ligi. Potpisao bi za jedan od tri tima koji su bili veoma zainteresovani - Netsi, Niksi i Roketsi. Protiv Hjustona je uvijek dobro igrao i ostvario je svoj NBA rekord od 44 ubačena poena na utakmici kada je na klupi sjedio (legendarni trener Hjustona) Rudi Tomjanovič", kazao je Petrović.
Grčka košarka bila je tada u velikom zamahu, ulagan je veliki novac i nije se žalilo da najveći asovi stižu u solunske, a zatim u atinske klubove. Nažalost, tragedija i strašna Draženova pogibija u saobraćajnoj nesreći zaustavila je mladog čovjeka i košarkaša da nastavi da ostvaruje snove. Preminuo je u trenutku u kojem je vozilo u kojem je sjedio udarilo u kamion. Za volanom je bila Draženova tadašnja djevojka, Klara Salanci.
Ostalo je sjećanje na velikog asa i nemilosrdne mašine za postizanje koševa. Nije imao milosti ni za svog rođenog brata Aleksandra Acu Petrovića, sa kojim je bio saigrač u Ciboni, ali nekoliko puta u karijeri i rival.
"Prvi put kada sam igrao protiv njega igrao je za Šibenku, a ja sam bio u Ciboni. Ipak, to se dogodilo na početku karijere. Mnogo me je više nerviralo kada je otišao u Real, a ja sam se tek bio vratio u Cibonu iz Skavolinija. Sreli smo se u dva meča, u polufinalu Kupa Saporte i zamolio sam trenera da ga čuvam... Dražen nas je masakrirao u oba meča", rekao je Petrović.
Dražen je ubacio 38 poena u pobjedi Cibone u Zagrebu, 92:91, a potom i 47 u trijumfu Reala u Madridu 119:97. U drugom meču pogodio je skoro 80 odsto šuteva iz igre, a u odlučujućem dijelu susreta ubacio je praktično 25 "vezanih" poena.
"Nije ubacio 50 jer ga je Lolo Sajnc poslao na klupu i zamijenio ga njegovim prijateljem Viljalobosom, da bi dobio velike ovacije navijača. Onda sam osjetio iz prve ruke kako su se njegovi protivnici ranije osjećali. Frustracija je bila potpuna, jer vas je Dražen činio bespomoćnim na mnogo načina. Pokušavao sam da ga zaustavim i 'treš tokom', ali nije imalo nikakvih uticaja. Nije ga bilo briga. Nikad se nisam osjećao tako frustirano u životu kao u tim mečevima protiv Reala", rekao je Petrović.