Proglašen je za najboljeg lijevog beka svijeta u svom godištu, ali njemu to ne igra nikakvu ulogu. MVP nagrade ga ne zanimaju, on hoće samo jedno – medalje za Srbiju i svoju Kozarsku Dubicu! Za MONDO – Miloš Kos!
Srbija ima čemu da se nada! Dok seniori sa Tonijem Đeronom na čelu pokušavaju da prvi put nakon 2012. odu na Olimpijske igre, juniori ređaju uspjehe! Nakon trećeg mjesta na prvenstvu Evrope srpski "orlići" desetkovani bez najboljeg igrača i najboljeg defanzivca, uz povrede koje su na samom takmičenju pravile probleme uspjeli su da dođu do četvrtog mjesta na Svjetskom prvenstvu.
Nakon što je sa Stefanom Dodićem najavio veliku karijeru na EP, sada je na Mundijalu Miloš Kos otišao korak dalje i izabran je za najboljeg lijevog beka prvenstva. Cijela Srbija je bila oduševljena njegovim igrama, ali se i preko Drine navijalo! Za MONDO je nakon dolaska iz Berlina Kos govorio o rukometu, planovima za budućnost, šoku koji je srpski tim doživio na Mundijalu ali i o svojoj Kozarskoj Dubici!
"Kozarska Dubica je malo mjesto u Republici Srpskoj, jedan gradić i svi stanovnici grada se znaju. Svi su podrška jedni drugima. Oni su prošlo i ovo sada prvenstvo bili velika podrška i hvala im na tome. Kada sam stigao prošli put sa medaljom muški i ženski rukometni klubovi, Kozara i Knežopoljka, napravili su mi doček koji ću pamtiti cijelog života i mnogo se zahvaljujem na tome", rekao je na startu razgovora za MONDO Kos.
Bio je najbolji strijelac srpskog tima na prvenstvu, on je uzimao najviše šuteva i uzimao je najteže šuteve, na kraju je ušao u idealni tim takmičenja, ali sebe neće da stavlja u prvi plan.
"Ja ne bih da ističem te individualne nagrade to baš i nije toliko bitno. Dobro i bitno bi bilo da smo mi uzeli medalju, rado bih ja taj idealni tim zamijenio sa medaljom. Naravno da se nadam odlasku na Evropsko prvenstvo. Ispred mene je cijela jedna polusezona do tada, ja se nadam da ću dobro igrati u toj cijeloj polusezoni, da ću da ostvarim dobre rezultate i da selektor može da računa na mene", istakao je sjajni lijevi bek.
Na kraju je srpski tim stao na korak od medalje, a možda i ključni razlog tome desio se u četvrtfinalu. Pobijeđeni su tada Farani, ali povredio se jedan od najboljih Nikola Zečević. Na ovako mlade momke to je ostavilo snažan utisak...
"Naravno da je teško. Mi smo ovo prvenstvo oslabljeni, nemamo tri reprezentativca od prošle godine – Tasića, Stamenkovića i Dodića. Jako je teško kada se na tu trojicu još jedan momak povrijedi. Mi smo kao jedno, dišemo zajedno i to se vidi na terenu. Iskreno meni se srce paralo kada sam vidio Zečevića da se povrijedio", kaže Kos za MONDO, pa analizira razlog poraza u polufinalu i meču za treće mjesto: "Mislim da nas je stigao malo umor na kraju. Dosta utakmica su igrali isti igrači, iako je trener pokušavao da rasporedi minutažu. Malo nas je stigao umor i morali smo da popunjavamo te rupe koje su se otvorile u odnosu na prošlu godinu, pogotovo kada se Zečević povrijedio."
"Nije bitno što sam najbolji na svijetu, hoću medalju za Srbiju" Miloš Kos za MONDO: Srce mi se para zbog toga!
Već dva ljeta zaredom mu je Srbija uzela, ali njemu nije žao. Jeste teško, jeste odgovorno, ali nema ništa ljepše nego igrati za svoju zemlju!
"Naravno da je svakom igraču san da predstavlja svoju zemlju. Svakom mladom igraču treba što više treninga, utakmica, iskustva i za to je najbolja reprezentacija. Igrate i predstavljate državu na najvećim takmičenjima – nije to baš mala stvar", objašnjava lijevi bek iz Kozarske Dubice.
Ipak, pogotovo za mlade igrače je teško kada je odgovornost u njihovim rukama, a već dva prvenstva zaredom vidimo da Kosu to nije problem. Kako? "Jednostavno je! Kad ekipa od početka vjeruje u tebe, ako igraš dobro, ako se postavljaš na terenu kao lider i neko od glavnih igrača... Kod nas u ekipi se niko previše ne ističe, da imate jednog igrača koji je glavni, već svi smo tu podjednaki i svi se zajedno držimo. Sad, u nekim situacijama tako odluči igra, pozicija na terenu, tada je bitna situacija koja dođe i ja se ne libim da uzmem šut, kao ni Boško (Stanisavljević), Mateja (Dodić)... Svako, ko god je u toj situaciji", ističe on i svoje saigrače.
Sada ga čeka naporna sezona u PPD Zagrebu, u koji je stigao iz Izviđač iz Ljubuškog, prvenstveno u Ligi šampiona. "Razlika između juniorskog i seniorskog rukometa je naravno ogromna, ali ja imam tu dobru priliku da sam u dobrom klubu, da igram Ligu šampiona i da mogu dobro da treniram, da igram jake utakmice, da radim na sebi", siguran je najveći biser srpskog rukometa. Ipak, prije svega toga, vrijeme je za ono što najviše voli: "Idem sad malo do Kozarske Dubice, imamo još 20 i nešto dana do početka priprema, malo ću da odmorim u svom gradu i pripremiću se za sljedeću sezonu", završava svoju priču za MONDO Miloš Kos.
Rukometna sezona je još daleko, a na pola naredne vidjećemo srpske rukometaše na Evropskom prvenstvu. Tu će probati da izvade vizu za Olimpijske igre u Parizu, ali će selektor Toni Đerona imati priliku da pored Stefana Dodića priključi još neke momke iz ove generacije prvom timu. Miloš Kos je, sigurni smo, jedan od njih!
(MONDO - Nikola Lalović)