Proslavljeni srpski vaterpolista bio je sa kragujevačkim Radničkim gost banjalučkog Borca ovog vikenda.
Vaterpolisti Radničkog iz Kragujevca, aktuelnog vicešampiona Srbije i učesnika Lige šampiona koji u svojim redovima ima nekoliko reprezentativaca Srbije, gostovali su ovog vikenda u Banjaluci, gdje su u humanitarnoj utakmici odmjerili snage sa ekipom Borca.
Iako nije nastupio u ovom duelu, najveću pažnju privukao je kapiten "delfina" Nikola Jakšić, koji je nakon tri godine u Novom Beogradu odlučio da razduži kapicu ovog kluba i preseli se u Šumadiju.
Jedan od razloga takvog poteza je, kako kaže, saradnja sa Urošem Stevanovićem, sa kojim ima priliku da radi i u nacionalnom timu.
"Svakako je jedan od razloga, ali da sam znao da ću ovoliko trenirati, ne bih nikad došao (smijeh). Nadam se da će ovo vidjeti s obzirom na to da je bolestan, možda će ispratiti pa da zna. Vjerujem da i on to isto misli, samo neće da kaže, pravi se fin (smijeh). Šalu na stranu, naravno da je to bio jedan od bitnijih faktora, ali isto tako i ambicija da idemo da osvojimo sve što možemo i da budemo najbolji u svakoj utakmici. Vjerujem u ovu ekipu, biće nam potrebno vrijeme da se uhodamo, biće sigurno padova, ali vjerujem da možemo mnogo toga da uradimo", rekao je Jakšić banjalučkim novinarima.
Sa "delfinima" je osvojio čak osam zlatnih medalja na velikim takmičenjima (tri na OI, dva na EP i u Svjetskoj ligi, jedno na SP), a do prvog je stigao kao 18-godišnjak, kada je Srbija u finalu planetarne smotre trijumfovala nad Hrvatskom u Kazanju rezultatom 11:4.
Devet godina kasnije, sa sadašnjom generacijom, kao već proslavljeni igrač, osvojio je zlato na Igrama u Parizu nakon sjajnog povratka iz nokdauna.
U prvom kolu je upisana tijesna pobjeda protiv Japana (16:15), potom je uknjižen bolan poraz od Australije (3:8), ali je Srbija kao četvrtoplasirana u grupi izborila četvrtfinale protiv Grčke, koja je savladana rezultatom 12:11 prije nego što su u polufinalu pred srpskom četom pali SAD (10:6) i Hrvatska (13:11).
Koja mu je od ove dvije medalje draža?
"Uh... Definitivno mi je ova medalja najdraža, prije svega zbog tog nekog turbulentnog puta koji smo imali svi zajedno i jer nismo imali medalju od Tokija prije tri godine. Počeli smo kako smo počeli, završili kako smo završili, tako da mi je ova sigurno na prvom mjestu. Međutim, opet ta medalja, ta je bila prva, prvo takmičenje. Tad sam bio mali, nisam znao ni gdje sam došao ni sa kim igram i kako da se ponašam, tako da i ona ima specijalno mjesto u srcu. Ako me pitate za osvajanje tri olimpijska zlata, ovo mi je definitivno najdraže."
A do trijumfa protiv Grka Srbija je stigla na spektakularan način – pogotkom upravo Nikole Jakšića u posljednjim sekundama sa velike udaljenosti!
"Iskren da budem, ja sam ubijeđen da šutnem još između 50 i 100 puta, mislim da ne bih gol pogodio. Gledam to kao nagradu za naš kolektivni trud, muku i sve što smo prošli zajedno. Nadam se da više nećemo imati momenata da ćemo čekati kraj utakmice da to riješimo, vjerujem da će to biti ranije kao u polufinalu i finalu."
Sa Radničkim je Jakšić u sezoni ispred nas igrati u Ligi šampiona, nakon što je osvojio kvalifikacioni turnir čiji je bio domaćin, stigavši do prve pozicije u konkurenciji Vašutaša, Vuljagmenija i zagrebačke Mladosti.
A u grupnoj fazi evropske elite jedan od rivala biće Ferencvaroš, aktuelni prvak Evrope i klub sa kojim je Jakšić prije pet godina pokorio Stari kontinent.
"Kao što sam više puta govorio za reprezentaciju, a to je mentalitet sa kojim sam i došao ovdje u Kragujevac, vjerujem da je to i stav kluba, mi u svakoj utakmici idemo na pobjedu. Bez obzira ko je sa druge strane, bez obzira što je Ferencvaroš možda i glavni favorit za osvajanje Lige šampiona, mi idemo da pobijedimo. Da li ćemo uspjeti ili nećemo... Nova je ekipa, biće teško ali naši stavovi se po tom pitanju ne mijenjaju", zaključio je Nikola Jakšić.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(mondo.ba)