Jure Čuvalo je najbolji bokser Kanade, ali njegova životna priča nadmašila je njegove brojne uspjehe.
/Piše: Tijana Jevtić/
Jure Čuvalo je rođen u Kanadi, preciznije u Torontu 12. septembra 1937. i važi za najuspješnijeg kanadskog boksera, s obzirom na to da je čak 21 put bio prvak svoje zemlje. Ipak, Jure ima hrvatsko porijeklo - njegova majka Katica i otac Stipan su se iz Hercegovine, tačnije iz sela Grljevića koje se nalazi u opštini Ljubuški, preselili na daleki sjevernoamerički kontinent, pa je bivši profesionalni sportista zbog toga poznat i kao Džordž Čuvalo. Uspjehe je nizao u ringu, a tragične situacije u životu, tri sina je izgubio zbog droge, dok je njegova supruga izvršila samoubistvo.
Čuvalo sad ima 87 godina i trenutno se nalazi u staračkom domu zbog demencije i nemogućnosti govora. Do ovakvog stanja dovele su ga godine teškog života o kojem je ranije rekao: "Teško je, nije lako. Toliko sam naviknut na tragediju, vrlo je čudna situacija, osjećam to jedno ludilo oko sebe, kao da mi to treba, kao da ne mogu bez tragedije. Toliko sam puta bio udaren, teško udaren. Nokautiran", ispričao je za Večernji list. A, evo i kako je taj filmski put izgledao.
Talenat za boks je pokazao već tokom osnovne škole, a prvu borbu je imao sa 10 godina. Već sa 15 se našao u teškoj kategoriji, da bi sa 17 postao amaterski šampion Kanade. Postao je poznat kad je sa 18 godina nokautirao četiri suparnika i tako osvojio nagradu od 500 dolara. Postepeno je gradio svoju karijeru, pa kada je riješio da okači rukavice o klin 1978. mogao je da se pohvali sa 93 borbe - 72 pobjede od kojih su 63 bile trijumfi prekidom meča, svega 19 poraza i samo dva remija. Ovim impoznatnim brojkama se pridružila i činjenica da Čuvalu nikada nije doživio nokaut - pa čak ni od Muhameda Alija sa kojim se sastao dva puta.
Epitet "najbolje brade" dobio je po završetku karijere. "Do moje prve borbe sa Alijem 1966. niko nije ni spominjao moju bradu, ali poslije toga postala je velika vijest. Kada sam se penzionisao, neki novinari su je proglasili najboljom bradom u istoriji boksa. Ako je to istina, razlog za to su tri stvari: rođen sam sa kratkim vratom, trenirao sam da apsorbujem udarce i žvakao sam mnogo žvaka da ojačam mišiće vilice. Ponosniji sam na činjenicu da sam tokom karijere od 73 pobjede, 18 poraza i dva neriješena meča imao više nokauta od Džeka Dempsija (47) i Džoa Luisa (51). Osim toga imao sam 64 nokauta, što je više od broja borbi Rokija Marčana, Alija, Frejzera i Tajsona".
Dva meča sa najboljim
Nizao je Kanađanin brojne uspjehe, ali su mu borbe sa jednim od najznačajnijih sportista 20. vijeka obilježile karijeru. Sa Muhamedom Alijem Čuvalo se sastao dva puta, jednom 1966. kad je meč trajao 15 rundi, potom 1972. kad je trajao 12. Oba puta je Amerikanac pobijedio, ali zahvaljujući odlukama sudija. Od najboljeg boksera svih vremena dobio je priznanje "najtvrđeg boksera" sa kojim se borio. Njegov prvi meč sa Alijem je bio i tema dokumentarnog filma "Posljednja runda: Čuvalo protiv Alija" iz 2003.
Bio je Kanađanin hrvatskog porijekla svjestan svoje snage: "Koliko god da je Muhamed Ali bio brz, uspio sam da ga uzdrmam tri ili četiri puta. Dokazao je da umije da primi udarac. Dok su čitali odluku sudija, moj najstariji sin Mičel, koji je imao šest godina, popeo se u ring i zagrlio me je, sa suzama u očima. Bilo mi je žao mališe. Kada su me ljudi sretali, rekli bi: "Džordž, izdržao si 15 rundi sa Alijem", ja bih im rekao: "Ne, griješiš. On je izdržao 15 rundi sa mnom." Kada je meč završen, Ali je bio taj koji je morao u bolnicu jer je krvario. Ja? Ja sam otišao na ples sa ženom. Nema sumnje ko je bolje prošao", ispričao je Čuvalo.
Karijera van sporta
Čuvalo je u periodu između 1977. i 2005. zabilježio 12 filmskih uloga. Među njima je napoznatija ona u filmu Muha iz 1986, prema scenariju Dejvida Kronenberga. Pored toga glumio je i u filmovima: Nedostaješ mi, zagrljaj i poljupci (1978), Posljednji čovjek koji stoji (1987), Povratak Eliot Nesa (1991), Lijeva ponuda (2005)...
Da nije ostvario trag samo u Kanadi dokazuje i statua koju je dobio u Sarajevu 2011. Takođe, dobio je i mjesto u Kanadskoj Kući slavnih i bio je dobitnik priznanja za borbu protiv droge.
Život van ringa
Uspjesi u ringu bili su obrnuto proporcionalni neuspjesima van njega. Malo je reći da je Čuvalo imao tragičan život... "Ono što se desilo mojoj porodici i meni nakon što sam napustio boks bio je lični holokaust. Da svaki udarac koji sam ikad primio pomnožim sa 10.000, ne bi mogao da se mjeri sa bolom gubitka tri sina i supruge zbog droge i samoubistava", objasnio je Čuvalu.
Još kao mladić, sa svega 21 godinom oženio se sa petnaestogodišnjom Lin i njih dvoje su dobili petoro djece. Tragedija je počela sa gubitkom prvog sina, Džesi je izvršio samoubistvo 1985, a prethodno je bio zavisnik od heroina kao i ostala dva brata. Potom je drugi sin Džordž Li preminuo od posljedica predoziranja drogom, a ista situacija se desila i 1996. sa njegovim trećim sinom Stivenom Luisom. Na tragičan sljed okolnosti Čuvalova žena nije mogla da ostane prisebna, niti je našla snagu da nastavi, pa se poslije četiri dana od smrti drugog sina ubila. Tako je bokser ostao sa sinom Mičom i ćerkom Vanesom.
Čuvalo je utjehu pronašao u narednom braku, tri mjeseca poslije smrti prve supruge oženio je 20 godina mlađu Džoanu, koja je već imala dvoje djece iz prethodna dva braka. Ipak, brojni udarci u privatnom i sportskom životu uticali su na njega, tako je 2018. sud dosudio da bivši bokser nije sposoban da utvrdi da li želi da se pomiri sa suprugom, s obzirom na to da je prethodnih godina živio razdvojeno od nje.
Sada boluje od demencije, a kako to izgleda opisao je i njegov sin Mič: "Spreman sam se za dan kada ću izgubiti oca. Bio sam dio boksa cijelog života i to se nikad ne završi dobro. On je preživio u surovom svijetu boksa 21 godinu", ispričao je njegov sin u dokumentarcu. Kako navodi Mič, u redu je primiti jedan ili dva udarca, ali kad je broj veći od hiljadu kao što je to njegov otac doživio to onda predstavlja smrt od hiljadu udaraca.
BONUS VIDEO:
(MONDO)