Počelo suđenje Karlosu Šakalu

Karlos (62), čije je pravo ime Iljič Ramires Santos, negira umješanost u tim napadima, u kojima je više od 140 ljudi povrijeđeno.

U intervjuu objavljenom u nedjelju u jednom venecuelanskom listu, Ramires je preuzeo odgovornost za više od 100 napada u kojima je poginulo između "1.500 i 2.000 ljudi".

Presuda na suđenju u specijalnom antiterorističkom sudu u Parizu mogla bi da odredi njegove izglede da se ikada nadje na slobodi. Procjenjuje se da će suđenje trajati do šest nedjelja.

Ipak, Ramires, koji boluje od dijabetesa, kazao je i da mu nedostaje porodičan život koji je, kako kaže, žrtvovao u godinama koje je proveo putujući svijetom kao terorista slobodnjak po Bliskom istoku i
evropskim prijestonicama, a potom u bijegu, a na kraju u zatvoru 1994. u Francuskoj.

Vjenčanje u zatvoru 2001. sa njegovom advokatkinjom Izabel Kutan-Peir (Izabelle Coutant-Peyre) - koja mu je treća žena, karakterističan je potez za Karlosa, baš kao i nedozvoljeni intervju pred suđenje
zbog kojeg je dospio u samicu, gdje je boravak okončao poslije desetodnevnog štrajka gladju.

Najveći dio svijeta pamti Karlosa "Šakala" kao čovjeka koji je putovao svijetom i prkosio zapadnim obavještajnim službama. Za pripadnike revolucionarnih pokreta iz 1970-ih godina važio je za živu legendu.

Ramires je najpoznatiji po otmici ministara nafte zemalja OPEK-a 1975, poslije koje je dočekan kao junak kada je sa svojim taocima stigao u Alžir, kao i po palestinskoj otmici francuskog aviona 1976. koja je
okončana akcijom izraelskih komandosa.

Postoji sumnja o njegovoj ulozi u masakru izraelskih sportista na Olimpijadi u Minhenu 1972. Ipak, njegova povezanost sa otmicama, bombaškim napadima i ubistvima svjedoči o različitim potezima koje
je povlačio u stilu plaćenika, od pripadnost Narodnom frontu za oslobođenje Palestine do pomaganja ekstremnim ljevičarskim terorističkim grupama iz Evrope, zaštićen mutnim savezima tokom Hladnog rata.

Bezbjednih mjesta za skrivanje i saveznika bilo je sve manje poslije pada komunizma 1989. Pripadnici francuske obavještajne službe uhapsili su Karlosa 14. avgusta 1994. u Kartumu i prevezli su ga u Pariz.

Karlos se ni u zatočeništvu nije odrekao imidža neustrašivog ratnika, a protiv tadašnjeg francuskog ministra unutrašnjih poslova Šarla Paske podnio je optužbu za otmicu.

"Ja sam profesionalni revolucionar. Svijet je moj domen", kazao je na suđenju 1997. na kojem je podigao lijevu pesnicu u vazduh kada je osuđen na doživotni zatvor. Po francuskom zakonu, u zatvoru mora da
ostane najmanje 30 godina.

Tada je osuđen za ubistvo dvojice naoružanih francuskih istražitelja i navodnog libanskog doušnika.

Sada je pred Ramiresom "trenutak istine", pošto će specijalni antiteroristički sud koji nadzire grupa anonimnih sudija, odlučiti o optužbama za četiri bombaška napada 1982. i 1983. u Francuskoj u
kojima je 11 ljudi poginulo, a 150 je povrijeđeno.

Prema optužnici, Karlos je imao duboko lični motiv za dva napada iz 1982, pošto je pokušao da primora Francuze da oslobode njegovu zatvorenu djevojku Magdalenu Kop - kojom se kasnije oženio i sa kojom
je dobio ćerku - i saborca Bruna Bregea.

Šestoro ljudi poginulo je u ta dva napada - na voz na relaciji Tuluz-Pariz i parisko sjedište jednog lista na arapskom jeziku.

Grupa po imenu Organizacija za arapsku oružanu borbu preuzela je odgovornost za dva napada na novogodišnje veče 1983, jedan na željezničkoj stranici u Marseju u kojem su poginule dvije osobe i drugi
u brzom vozu na istoku Francuske koji je imao tri zrtve.

Karlosov život okorjelog revolucionara počeo je njegovim imenom. Njegov otac, bogati komunistički advokat Hose Altagrasija Ramires Bavas, dao je svojoj trojici sinova po jedno od imena ruskog
revolucionarnog vođe Vladimira Iljiča Lenjina.

Ratno ime dobio je kada su britanski tabloidi objavili da je primjerak romana "Dan Šakala" Frederika Forsajta iz 1971. pronađen u jednom od njegovih skrovišta u Londonu. Roman govori o profesionalnom ubici angažovanom da ubije francuskog predsjednika Šarla de Gola.

(Beta)