Mediji prenose tvrdnje da belgijski kolaboracionisti iz Drugog svjetskog rata dobijaju penzije od njemačke države!
Belgijski list "De morgen" poziva se na Alvina de Koninka, sina borca pokreta otpora Alberta de Koninka (preminuo 2006. godine), koji je otkrio taj podatak istražujući razloge oporezivanja novčanog obeštećenja bivših prinudnih radnika njemačkog fašističkog režima.
Krajem 2011. saznalo se da njemačke poreske vlasti od 13 500 bivših belgijskih prinudnih radnika traže da na sumu za obeštećenje plate porez od 17 odsto - i to retroaktivno od 2005. godine.
Alvin de Konink je najprije mislio da se radi o birokratskom nesporazumu pa je počeo da istražuje. Savezna Republika Njemačka je poslije rata postala pravna nasljednica Trećeg rajha i preuzela sve obaveze u vezi s tim – pa i one prema vojnicima nacističkog režima.
Ali, penzije su dobili ne samo oni već i stranci koji su bili u službi fašističke armije, na primjer Leon Degrel, SS-oficir i komandant "SS-divizije Valonija", koji je u Belgiji poslije rata osuđen na smrt, a poslije toga pobjegao u Španiju.
Izgleda da je odluku da se tim pomagačima nacista prizna pravo na ratnu penziju donijela vlada njemačkog rajha koja je postojala između 1. i 23. maja – a na njenom čelu tada se nalazio veleadmiral Karl Denic, Hitlerov nasljednik.
Postojanje ovih ratnih penzija za saradnike okupacionog režima dosad je bilo nepoznato, piše belgijski dnevnik.
U Evropi i danas njemačku "ratnu penziju" dobija 900 000 osoba. Poslije pada Berlinskog zida 1989. godine pristiglo je i 100 000 zahtjeva za podršku i od bivših "ratnih dobrovoljaca" iz baltičkih država. Tako su odjednom nastali visoki izdaci za Njemačku.
To je 2010. godine dovelo do odluke da se "ratne penzije" oporezuju sa 17 odsto. "De Morgen" prenosi da je njemački ministar spoljnih poslova Gido Vestervele u međuvremenu prenio belgijskom ministru finansija Didijeu Rendersu uvjeravanja da bivši prinudni radnici mogu da ignorišu pisma njemačkih poreskih vlasti.
(Srna)
