Brisel je postao "špijunska prestonica" sa stotinama obavještajaca, navode ekperti.
Kuriozitet je da iranski obavještajci najviše špijuniraju svoje diplomatske predstavnike!
Alen Vinants, šef belgijske državne bjezbjednosti, tvrdi da je u Belgiji špijunaža, posebno kada je riječ o Rusima i Kinezima, na istom nivou kao i u vrijeme Hladnog rata.
"Mi smo zemlja s enormnom koncentracijom diplomata, poslovnih ljudi, međunarodnih institucija. Za jednog obavještajca to je pravo mjesto" - ističe on.
Postoji jedan sektor gđe razlika između neutralnih, prijateljskih i neprijateljskih službi potpuno nestaje, a to je kada se govori o zaštiti ekonomskih i naučnih potencijala. U tom slučaju, sve službe se bore jedna protiv druge", kaže Vinants.
Kineski i ruski obavještajci usmjereni su na pribavljanje informacija koje imaju političku i ekonomsku težinu, a ne samo na otkrivanje "klasičnih" vojni tajni.
Strane obavještajne službe vrlo su zainteresovane i za energetsku politiku EU institucija. Osim što pokušavaju da prikupe informacije, pokušavaju i da utiču na odluke koje donose visoki funkcioneri EU i NATO-a.
Špijuni svoje mete uglavnom "love" po službenim seminarima i raznim društvenim događajima u Briselu. Za oznaku potencijalnih meta koristi se akronim - MIKE (u prvodu: novac, ideologija, kompromis, ego).
Najdraži su im ljudi koji su pohlepni, u dugovima, koji imaju radikalne ideje ili se naprosto žele igrati Džejmsa Bonda.
Jedna od vrućih špijunskih meta postala je novoosnovana Evropska služba za spoljne poslove, koju vodi Ketrin Ešton. EU ne zapošljava dovoljno "bezbjednjaka" koji bi mogli da izađu na kraj sa mnogobrojnim stranim delegacijama.
Diplomate EU imaju naviku da zovu sa nesigurnih linija, ili zato što nemaju one zaštićene ili zato što previše vole svoje aparate.
Ako želite da pošaljete poruku sirijskog vladi, dovoljno je da o nečemu prozborite pred "Mukhabarat" (sirijski obavještajci) ekipom koja se vrti po ambasadama i EU institucijama - navodi Vinants.
Diplomatskim krugovima u Briselu još kruže brojne anegdote o osoblju koje je bilo kažnjeno zbog "curenja" informacija.
Najveći takav slučaj tiče se Estonca Hermana Sima. On je bivši zaposlenik estonskog Ministarstva obrane koji je optužen da je kao ruski špijun i da je dijelio povjerljive informacije iz EU i NATO-a. Zbog izdaje je 2009. godine osuđen na 12,5 godina zatvora.
Sim je često dolazio u Brisel na seminare NATO-a, a njegov kontakt je bio sin ruskog ambasadora pri EU Vasilij Čižov, koji je te 2009. godine takođe protjeran iz Belgije. Estonska tajna služba otkrila je kako je Sim Rusima dao najmanje 3.294 povjerljiva estonska dokumenta!
Sima je "obrlatio" ruski obavještajac koji se predstavljao kao portugalski biznismen - podsjeća "EU observer".
Aleksander Tots, šef estonske tajne službe, ističe da Rusija obavještajce više ne regrutuje na osnovu komunističke ideologije, već se danas oslanja na novac i ego "obraćenika".
Po Totsu, glavni faktor u regrutovanju su manipulativne vještine agenta. "Sve se svodi na lične kvalitete, na impresiju koju stvore kod `mete`. Mentalni proces je ključ" - objašnjava on.
S druge strane, ruski ambasador pri EU tvrdi da je "afera Sim" obična glupost i da je NATO iskoristio njegovog sina da bi napravio kampanju protiv Rusije.
(Srna)
