Dovoljno je da pogledate oko sebe na ulici, posebno u ranim jutarnjim ili večernjim časovima i da primijetite da je sve veći broj onih koji trče.
Trend zdravih životnih navika posebno je aktuelan posljednjih nekoliko godina i zanimljiv je iz mnogo razloga. Jedan od njih leži u činjenici da se trčanje kao rekreativni sport preporučuje ljudima svih životnih dobi.
Tako su nedavno održani 4. banjalučki m:tel polumaraton, koji je okupio više od 10 000 učesnika, ali i 25. međunarodne ulične trke u Prijedoru, potvrdili da je trčanje više od sporta, to je prosto - način života.
Pitate se zašto? Ne, nema veze sa trendom ili pomodarstvom. Razlog je jednostavan, trčanje je odličan način da se oslobodimo nagomilanog stresa. Tome svjedoče priče trkača koji su ove godine učestvovali na Banjalučkom m:tel polumaratonu, a njihova radost i sreća, nakon što su protrčali kroz cilj, potvrđuju svaku riječ koju su podijeli sa nama.
Bojana Đurđević (33) iz Sarajeva, prvi put je učestvovala na Banjalučkom m:tel polumaratonu, te iako se trčanjem bavi rekreativno i onoliko koliko joj to vrijeme dozvoljava, prošla je cilj i oborila vlastiti rekord. Ambicije su joj veće, a jednoga dana, kaže, istrčaće ultramaraton.
„Motiv da se počnem baviti trčanjem je vrlo jednostavan. Radim kao voditelj odjela jedne banke i moj radni dan često traje i više od 15 sati. Brz i neuredan život, ogromna količina stresa koji preživljavam svakoga dana doveli su do pada imuniteta i bolesti tako da sam, u tom trenutku, prije tačno godinu dana rekla sebi da je dosta i da nešto moram promijeniti“, kaže Bojana i napominje da je zahvaljujući trčanju popravila zdravlje i ujedno stekla veliki broj novih prijatelja.
Ben Kvida (44) je iz Australije i već nekoliko godina živi u Banjaluci. Oduševljavaju ga ljudi, koji su, kako kaže, topli i srdačni, a posebno prirodne ljepote i brojne staze za trčanje.
„Banjaluka je prelijepa, puna zelenila i na koju god stranu da se okrenete, ima prostora za one koji žele da se bave rekreativnim sportom. Kada je riječ o trčanju, stvarno vam ne treba mnogo za početak: patike, dobra volja i svijet je vaš“, kaže Kvida napominjući da trči već deset godina, a jedan od razloga je što želi da ostane zdrav i vitalan.
Posebna inspiracija za početnike, one koji razmišljaju da se bave trčanjem, ali nalaze milion izgovora, jeste priča Banjalučanke Tanje Miljković. Trčanjem se počela baviti prije četiri godine, iz opklade, kada je istrčala 1. banjalučki m:tel polumaraton. Sada ima 47 godina i više od 30 različitih trkačkih izazova iza sebe.
„Na ovaj način dajem dobar primjer sebi, okolini i što je najvažnije svojoj djeci. U međuvremenu smo se svi počeli baviti trčanjem i moram priznati da nikada nisam bila srećnija. Do sada sam trčala u Lisabonu, Gracu, Beču, a domaće terene ne propuštam i to je ono što je najzabavnije. Stalno ste u pokretu, upoznajete mnogo zanimljivih ljudi koji dijele iste vrijednosti, dobro se zabavljate i, ukoliko želite, imate priliku da putujete i da se družite“, priča Tanja.
Svojim entuzijazmom Tanja je u klub ljubitelja ovog sporta uključila i svoju mlađu sestru Aleksandru Jolić. „Cilj mi je da istrčim određenu dužinu, a ne da se takmičim. Osjećam se rasterećeno, fizički i psihički, a ukoliko imate volju i želju da nešto promijenite u svom životu, zaista nije teško. Rezultati su nemjerljivi“, poručuje Tanja i napominje da je najprije mislila da je trčanje dosadan i samotan sport. „Najvažnije je početi u nekom profesionalnom klubu, najprije da naučite osnova pravila i na taj način izbjegnete moguće povrede, a svaki sport pa i ovaj je mnogo ljepši ukoliko se trenira u društvu. Mi se okupljamo na Borčevom stadionu te uz svakodnevne treninge organizujemo zajednička druženja i putovanja“, kaže Tanja.
Želimo li vratiti osmijeh na lice, biti rasterećeniji i ispunjeniji, trčanje je jedan od načina da to i postignemo. I, svakako je IN.