Svjedočenjem britanskog novinara Džeremija Bouena nastavljeno suđenje bivšem predsjedniku RS Radovanu Karadžiću.
Svjedok optužbe Bouen, koji je tokom rata u BiH 1992-95 bio dopisnik televizije BBC, izjavio je da su snage bosanskih Srba sprovodile etničko čišćenje čije su "najveće žrtve bili Muslimani". Napomenuo je da su sve zaraćene strane progonile stanovništvo drugih nacionalnosti.
Tužioci su u sudnici prikazali više Bouenovih izvještaja o protjerivanju nesrba, u kojima su ljudi u zbegovima govorili da su nasilno otjerani iz svojih domova i opisivali ubistva i druge zločine koje su, po njihovim riječima, počinili srpski vojnici.
Bouen je rekao da nikada nije video masovnije srpske zbegove, iako su mu oficiri Vojske RS govorili da ih je bilo.
Britanski novinar posvedočio je i da mu je Karadžić 1992. izjavio da se ponosi Banjalukom kao gradom u kojem nesmetano živi po "30.000 Muslimana i Hrvata", ali da su istovremeno međunarodni izaslanici Dejvid Oven i Sajrus Vens imali dokaze o proterivanju nesrba iz grada i rušenju njihovih bogomolja.
"Činjenice da se odvija etničko čišćenje već tada su bile neoborive", naglasio je svjedok. Rekavši da je bio očevidac progona tokom cijelog rata u BiH, naznačio je da se priroda etničkog čišćenja s vremenom mijenjala.
Dok su 1992. nesrbi nasilno i zločinima protjerivani, kasnije je etničko čišćenje postalo "institucionalizovano" u srpskim vlastima, kazao je Bouen.
Kao primjer je naveo situaciju u Bijeljini, odakle je 1994. za Bi-Bi-Si izvjestio o djelovanju "komisije za slobodno kretanje civila" preko koje su posljednji preostali Muslimani napuštali grad.
U izvještaju, prikazanom u sudnici, šef te komisije Vojkan Đurković tvrdio je da Muslimani odlaze dobrovoljno i da bi trebalo da budu zahvalni srpskim vlastima koje im to omogućavaju. Za sebe je kazao da je "socijalni radnik" i da bi trebalo da dobije "Nobelovu nagradu za mir zato što je spasao hiljade ljudi".
Muslimani koji su napuštali Bijeljinu, tada su Bouenu rekli da odlaze pošto su bili izloženi raznim vrstama pritisaka.
O ratnoj situaciji u Sarajevu, svedok je rekao da je opsada grada bila "oružje" VRS jednako kao "meci i granate". Bosanski Srbi služili su se opsadom kao sredstvom pritiska ili "omčom oko vrata stanovništva" koju su "zatezali ili popuštali" u zavisnosti od razvoja događaja u drugim krajevima BiH.
Svakodnevno granatiranje i snajperisanje sijalo je strah među civilima, jer u Sarajevu "nije bilo sigurnog mjesta", naglasio je Bouen. Život stanovništva bio je, prema riječima svjedoka, znatno otežan i nedostatkom vode i struje, hrane i nedovoljnom medicinskom
zaštitom.
Bouen nastavlja svjedočenje na suđenju Karadžić, optuženom za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština; artiljerijske i snajperske napade na civile u Sarajevu; etničko čišćenje nesrba širom BiH i uzimanje vojnika Unprofora za taoce 1992-95.
(Beta)
