Iako je Ustavom RS navedeno da je ćirilica službeno pismo u RS, čini se kako ćirilica sve više pada u drugi plan.
U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da je u gotovo svim gradovima Republike Srpske teško naći naziv firme, kafića, prodavnice... ispisan ćiriličnim pismom.
Tom mišlju vodila se i nekolicina korisnika najpopularnije društvene mreže današnjice, Fejsbuka, koja je osnovala grupu, čiji je jedini cilj zaštita ćiriličnog pisma. Koliko ljudi misli o tome, možda najbolje govori broj članova te grupe, koji je sramotno mali u odnosu na ono za šta se zalažu.
"Kako sam nedavno vadila pasoš, pitala sam službenicu da li mogu da se potpišem ćiriličnim pismom. Uz blagi izraz nezadovoljstva i nepovjerenja, nerazumljivo mi je rekla da mogu, iako to, u stvari, ne bi trebalo ni da se pita, jer imam pravo da pišem službenim pismom. U najmanju ruku sam joj bila sumnjiva", požalila se jedna Banjalučanka.
Potiskivanje ćirilice iz upotrebe praćeno je i većim uplivom stranih riječi u srpski jezik, pa tako danas, sve više, možemo da pročitamo ili čujemo, "kupujem u šoping centru", imam mnogo "fanova", osjećam se "kul", nismo "in" i slično..., piše "Fokus".
Po mišljenju stručnjaka, sunovratu ćirilice najviše je kumovala komunistička vlast u bivšoj Jugoslaviji, koja je pošto- poto nastojala da srpski i hrvastski jezik izjednači, pa je stvorila vještačku tvorevinu - srpskohrvatski jezik. Taj jezik učile su generacije i generacije, a mnogi su jedva dočekali da se ponovo vrate tome, pravdajući svoju odanost latinici čistom potrebom u savremenom svijetu, prepunom tehnoloških inovacija.
Ugledni lingvista Milorad Telebak podsjetio je da je ćirilica pismo srpskog jezika, a navodi da smo dvoazbučni apsolutno nisu tačni.
"Ako pogledamo u okruženju, primijetićemo da svi oni, koji pišu latinicom, isključivo koriste to pismo, bez upotrebe ćirilice. S druge strane, mi zarad nečijih interesa, žrtvujemo svoje pismo. Nekada smo bili dvoauzbučni, ali to vrijeme je prošlo. Kako je došlo do državne podjele, tako je došlo i do jezičke podjele. S druge strane, ćirilica je jedno od najsavršenijih pisama, s tradicijom dugačkom skoro hiljadu godina, a mi je se polako odričemo. Nigdje u svijetu nećete naći pismo s manje znakova i fonetskim principom jedan glas jedan znak. Apsurd je da nas niko ne tjera da natpise glavnih ulica i gradova Srpske ispisujemo na latiničnom pismu, a mi to u posljednje vrijeme konstantno činimo", naveo je on.
Prema njegovim riječima, ukoliko se jedan narod odrekne svog pisma, to je isto kao da se odriče samog sebe.
"Između jezika, naroda i pisma stoji znak jednakosti. Nema jezika bez naroda, oni zajedno nastaju, zajedno traju i zajedno će nestati. Jedno bez drugog ne mogu. Ako uskoro po tom pitanju nešto ne promijenimo nisam siguran kakva nas sudbina čeka", rekao je Milorad Telebak.
(MONDO)
