Početak rata u Sarajevu 6. aprila 1992. godine bio je početak progona Srba iz ovog grada i najvećeg etničkog čišćenja u Evropi od Drugog svjetskog rata.
U tome su saglasni političari i istaknuti srpski intelektualci, koji ističu da je prije rata u Sarajevu živjelo oko 160.000 Srba, a da ih danas nema ni 10.000, i to uglavnom starih.
Bivši predsjednik Republike Srpske Biljana Plavšić ističe da je u Sarajevu danas mnogo manje Srba nego što ih je bilo u vrijeme turske vladavine.
"Rušenje Ustava za mene je značilo početak rata. Srbi ga nisu željeli. Oni nisu željeli da razaraju Jugoslaviju. Nisu imali nikakvog interesa za rat, ali je očigledno da su muslimani imali", kaže Plavšićeva, prenosi "Glas Srpske".
Plavšićeva, koja je uz Nikolu Koljevića izabrana za srpskog člana Predsjedništva Socijalističke Republike BiH na prvim demokratskim izborima 1990. godine, podsjeća da su njih dvoje dali ostavke 8. aprila, dva dana poslije sjednice Skupštine na kojoj je bez njih donesena odluka da bude "podignuta" Teritorijalna odbrana, čime je Predsjedništvo ostalo bez predstavnika srpskog naroda.
"Uzela sam papir i napisala ostavku. Sjećam se dobro te rečenice da je to raspad BiH, da je odluka donesena bez prisustva predstavnika Srba, isto kao što je i u oktobru donesena odluka o nezavisnosti i napisala sam još da, pošto je to najava rata, ja u tome neću da učestvujem", kaže Plavšićeva.
Ona podsjeća da je Sarajevo nekada bilo drugi grad u bivšoj Jugoslaviji po broju Srba, a danas to više nije, nego je to "grad jeze".
Književnik Rajko Petrov Nogo kaže da već dolazi do objektivizacije svega onog strahotnog što se u Sarajevu dešavalo već dolazi, jer nema zločina koji se može sakriti, iako se još ne zna tačan broj ubijenih sarajevskih srpskih civila.
"To da Srbi nisu imali šanse da izbjegnu rat već je opšte mjesto, o tome sve više govore i stranci. Rat se mogao izbjeći, ali oni sa strane koji su ga programirali, uz balkanske strasti, to su operacionalizovali udruženim snagama", kaže Nogo i dodaje da u Sarajevu danas ima više Kineza i mudžahedina, nego Srba.
Privrednik i bivši politički funkcioner Rajko Dukić kaže da su progoni i ubistva Srba počeli mnogo prije početka rata, što dokazuje i današnji Zakon o pravima boraca Federacije BiH koji borački ratni staž pripadnicima Patriotske lige i "Zelenih beretki" priznaje od 1. marta 1991. godine, dakle čitavu godinu prije početka rata.
"Srbi nikakve veze nemaju sa izazivanjem i otpočinjanjem rata. Oni su pokušali na svaki način da ga izbjegnu, ali za to nisu imali šanse", kaže Dukić, koji je i sam bio na spisku za likvidaciju.
On podsjeća da je tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović potpisao Kutiljerov plan koji je značio mir, pa je odustao od toga po naredbi američkog ambasadora Vorena Cimermana.
"Srbi su iz Sarajeva protjerani. Borbe poslije toga bile su samo borbe za goli opstanak", kaže Dukić i dodaje da su Srbi u Sarajevu 1991. godine prekriženi kao konstitutivni narod, a istorija će pokazati, kao i za ono što se sada dešava u sjevernoj Africi, ko je pokrenuo te ratove.
KECMANOVIĆ: SARAJEVO ŽRTVOVANO DA BI OPSTALA SRPSKA
Politički analitičar Nenad Kecmanović tvrdi da je Sarajevo žrtvovano da bi Republika Srpska opstala, ističući da bi se BiH reintegrisala da je Sarajevo poslije rata proglašeno za ekstrateritorijalnu zonu.
Kecmanović podsjeća da su stranci to i planirali i navodi da bi to stvorilo uslove za povratak u Sarajevo velikog procenta i Srba i Hrvata, poslije čega bi se taj model proširio i na druge krajeve, te bi se BiH reintegrisala.
"Aliji (Izetbegoviću) je bilo više stalo do Baščaršije i Begove džamije nego do cijele BiH, a (Slobodan) Milošević mu je u Dejtonu izašao u susret i izazvao gnijev rukovodstva Republike Srpske i u početku generalno negativan srpski stav prema Dejtonskom sporazumu. Ispostavilo se da je to bila, šahovski rečeno, žrtva teške figure za dobitak partije: Sarajevo je izgubljeno da bi opstala Republika Srpska", ističe Kecmanović za "Pres".
On navodi da je poslije rata iz Sarajeva izašlo i ono malo Srba i Hrvata što je bilo ostalo, te je grad postao gotovo potpuno etnički čist - bošnjačko-muslimanski.
Na pitanje koja mu je prva asocijacija na pomen 6. aprila 1992. godine, politički analitičar i doktor političkih nauka navodi da je to bio početak kraja i da opšti utisak koji mu je ostao jeste rasulo. "Otkazivao je jedan po jedan podsistem, ljudi i odnosi su se preko noći mijenjali", rekao je Kecmanović.
Komentarišući "abdiciranje" Fikreta Abdića iz Predsjedništva BiH u korist Alije Izetbegovića, Kecmanović je rekao da je to vjerovatno bio prvi nezakoniti akt Izetbegovića i SDA u okviru nove tripartitne vlasti.
"Nažalost, srpski predstavnici su podržali inicijativu da Alija uskoči umjesto Fikreta, koji je na izborima dobio najveći broj glasova. Pretpostavljam da je ovaj to prihvatio zato što su mu u SDA obećali sve što je tražio za 'Agrokomerc', koji je za njega bio i ostao važniji nego čitav svijet", ističe Kecmanović.
Govoreći o politici reformista, koju je zagovarao, Kecmanović je rekao da su se reformisti, kao i SDS, borili za ostanak BiH u Jugoslaviji, za razliku od SDP BiH, koja je sa raspadom SKJ postala republička partija, koja se, kao i SDA, borila za nezavisnu BiH.
"Kada je izbio rat SDP je preživjela tako što su članstvo napustili Srbi i Hrvati, pa i danas (Zlatko) Lagumdžija neće da kaže koliki je procenat nemuslimana u toj multietničkoj partiji. A reformisti su se razišli tako što je svako krenuo ka svom nacionalnom jatu. Jednostavno, bila je to politička opcija koja u tom vremenu i u tim okolnostima nije imala šanse", rekao je Kecmanović.
Pojašnjavajući kako je proglašen za britanskog špijuna, Kecmanović je rekao da su vodeći političari Raif Dizdarević, Branko Mikulić i Milan Uzelac reflektovali na funkciju člana Predsjedništva SFRJ iz BiH, a na koju je on praktično bio izabran, te da su zbog međusobne konkurencije propustili na vrijeme da ga zaustave.
"Proglasili su me za špijuna, a da to nisu ničim argumentovali, niti preduzeli krivično gonjenje, sudski postupak ili nešto slično, tako da javnost nije u to povjerovala. Pošto su me eliminisali iz trke, povukli su tvrdnju da sam špijun i saopštili da 'nemam dovoljnu bezbjednosnu kulturu' da bih bio član predsjedništva SFRJ", rekao je Kecmanović.
On je dodao da su oni koji su ušli u to predsjedništvo "rasturili" Jugoslaviju.
(Srna/MONDO)
