Svjedok odbrane Branko Radan negirao na suđenju Radovanu Karadžić da su u jesen 1992. Muslimani bili protjerani iz sarajevskog naselja Grbavica.
On je potvrdio da je zlodjela nad njima bilo.
Pored terorisanja stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima, optužnica Karadžića tereti i za progon nesrba širom BiH.
Radan, koji je u to vrijeme bio predsjednik vlade srpske opštine Novo Sarajevo, izjavio je da je oko 300 građana nesrpske nacionalnosti krajem septembra 1992. napustilo Grbavicu i preko Miljacke prešlo u dio grada pod muslimanskom kontrolom.
Tvrdio je, međutim, da to nije bio progon i da su Muslimani otišli da bi "bili bezbjedniji", budući da su na Grbacivi živjeli u kućama na prvoj liniji fronta, "iza naše vojske".
"Progona s naše strane nije bilo", rekao je Radan, dodajući da "ne zna" da su Muslimani bili podvrgnuti bilo kakvom pritisku.
Sredinom novembra 1992, po svjedokovim riječima, iz centra Sarajeva je na Grbavicu "sporazumno" prešlo "15 autobusa" sa Srbima koji su željeli da izađu iz grada.
Radan je posvjedočio i da je vlastima na Grbavici "veliki problem" pričinjavala grupa od "devet ljudi koji su došli sa strane", na čelu sa Veselinom Vlahovićem zvanim Batko, koji "nisu dali mira nesrbima".
"Nismo im davali podršku, željeli smo da ih svaki način udaljimo s naše teritorije i to smo, na kraju, uspjeli", kazao je svjedok. Jedan od Vlahovićevih ljudi pucao je Radanov automobil, odmah pošto je tražio da vojska i policija otjeraju tu grupu. Napadač je bio uhapšen, ali je zatim oslobođen.
U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Katrina Gustafson (Gustafšon) je svjedoka suočila sa tvrdnjom da su Vlahović i njegovi ljudi imali zaštitu vlasti RS i da su počinili masovne zločine nad Muslimanima i Hrvatima na Grbavici, uključujući silovanja, pljačke i ubistva.
Potvrđujući da je od građana čuo o "sporadičnim, ne stalnim" zlodjelima, Radan je, međutim, negirao da je srpsko vođstvo, u koje je ubrojao i sebe, štitilo Vlahovićevu grupu. Složio se da su vojska i policija mogle da spriječe zlodjela.
Dokazujući bliskost Vlahovićeve grupe sa vlastima RS, tužiteljka Gustafšon poslužila se knjigom Biljane Plavšić, u kojoj je navela da su je u julu 1992. Srbi zaustavili na Grbavici i požalili na zlodjela "monstruma Batka".
Kako je Plavšićeva napisala, kada je to, pred Karadžićem, prenijela ministrima pravde Momčilu Mandiću i policije Miću Stanišiću, oni su reagovali ravnodušno, a Mandić je rekao samo: "A, Batko".
"Znali su ga dobro i to nisu krili... To su bili njegovi zaštitnici i davali su mu naređenja", napisala je Plavšić, kako je u sudnici citirala tužiteljka. Kada je, po knjizi, Plavšićeva od Karadžića zatim zatražila da smijeni i uhapsi Mandića i Stanišića, njegov odgovor je bio: "Tražiš od mene da odsječem desnu ruku".
Svjedok Radan je sugerisao da je knjiga Plavšićeve nevjerodostojan izvor. Zastupnica optužbe potom mu je pokazala zapisnik sa sastanka na kojem su opštinski zvaničnici o "masovnim" zlodjelima Vlahovića, ali i drugih vojnika, informisali komandanta VRS Ratka Mladića, tražeći da to prekine.
"Nije bilo masovno, to je predsjednik opštine rekao da bi uozbiljio stav...Ali, da je bilo - bilo je", odgovorio je Radan, koji je i sam bio na tom sastanku.
Mladić je, po zapisniku, naložio opštinskim vlastima da same spriječe pljačku i zlodjela, za šta, po svjedokovim riječima, one nisu imale "instrumenata".
Na tvrdnju tužiteljke da sve to pokazuje da su Muslimani sa Grbavice otjerani zločinima, svjedok je kazao da "ne zna ni za jedan zvaničan slučaj" i da "nije bilo progona, nego etničkog raslojavanja - svi su željeli da budu sa svojim narodom".
Veselinu Vlahoviću se zbog zločina na Grbavici trenutno sudi u Sarajevu, nakon što je uhapšen u Španiji.
Suđenje nekadašnjem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću - optuženom za genocid u Srebrenici i uzimanje za taoce pripadnika Unprofora, 1992-95 - biće nastavljeno iduće nedelje.
(Beta)
