U optužnici koju je protiv Faruka Prcića iz Tuzle potvrdio Sud BiH Tuzle, navodi se da je Prcić imao svoj privatni zatvor.
Prcić je optužen da je od juna do oktobra 1992. godine u Tuzli, kao komandant inžinjerijske jedinice Drugog korpusa Armije BiH, učestvovao u nezakonitom zatvaranju civila srpske nacionalnosti, te naređivao ili neposredno učestvovao u mučenju i nečovječnom postupanju prema njima.
U optužnici se navodi da je Prcić, koji je dobitnik ratnog priznanja "Zlatni ljiljan", od civila srpske nacionalnosti, nakon što bi bili uhapšeni i odvedeni u prostorije Rudarskog instituta, tražio da napišu imena Srba koji su članovi Srpske demokratske stranke ili "četnici".
Pošto nije bio zadovoljan onim što bi oni napisali, Prcić i njemu potčinjeni su ih fizički zlostavljati tukući ih rukama, nogama, vojničkim opasačima i drškom pištolja po glavi i drugim dijelovima tijela, stavljali im u usta cijev pištolja koji bi prethodno repetirali, prijetili im nožem, a od posljedica zlostavljanja srpski civili su zadobili ozbiljne fizičke povrede.
U optužnici se navodi da će se Prcić braniti sa slobode.
Jedan od brojnih koji su se našli na udaru Prcića i njemu potčinjenih je Cvijetko Jovičić iz Kladnja, kojem nije pomoglo ni to što je prije rata lično poznavao Prcića i smatrao ga svojim prijateljem.
Jovičić je posvjedočio da je uhapšen 11. juna 1992. godine kada je u njegov stan došlo šest vojnih policajaca koji su izvršili pretres, tražeći oružje.
"Nisu ništa pronašli, jer oružje nisam ni imao. Uprkos tome, sproveli su me u Institut za rudarska istraživanja u Tuzli gdje se nalazio zatvor kojim je komandovao Prcić. Odveli su me u podrumsku prostoriju koja je bila dimenzija oko četiri-pet metara i stalno je bila napunjena vodom dubine oko 1,2 metra. Na zidu, na visini od oko 1,7 metara nalazila se rupa, a jedan od stražara zaprijetio mi je da će, kad me ubije, ubaciti u tu rupu", navodi Jovičić.
On je dodao da je u tom zatvoru proveo deset dana i da je svakodnevno bio izložen torturama stražara u maskirnim uniformama koji su često bili pijani.
"Izvodili su me napolje i tukli raznim predmetima, palicom, drškom od pištolja, gurali mi cijev pištolja u usta i okretali je, pri čemu mi je nišan pištolja napravio povrede po usnoj duplji i grkljanu", naveo je Jovičić.
Prema njegovim riječima, jedan Hrvat, koji je prije rata radio kao vozač u rudniku "Društveni standard", jednom ga je sa ostalim stražarima izvukao iz vode, naoštrio nož i naredio mu da stisne pesnicu, a onda zasijecao jedan po jedan prst od čega i danas ima vidljive ožiljke.
"Udarali su me čizmama po licu, usne su mi isjekli od udaraca, a oči su mi bile zatvorene od oteklina. Onda su doveli doktora koji mi je, pored rana na prstima, zašio i usne. Pokušavali su da mi slome ruku, pa su zglob i lakat ostali deformisani. Na desnoj butini ostali su mi ožiljci od prepuklog mišića od udara metalnom ćuskijom. Naime, u ćeliji gde su me bacili, bile su ugrađene metalne alke i jednom su dva stražara ušli i zavezali me za te alke i tukli me ćuskijom po leđima i nogama. Tad sam dobio i udarac u glavu, zbog čega i danas osjećam bolove u glavi i doživljavam povremeni gubitak ravnoteže", naveo je Jovičić.
On navodi da je Prcić dolazio tri puta da ga vidi i da ga nije tukao nego ga je psovao.
"Kad sam ga pitao zašto sam zatvoren, odgovorio je: `Zato što si četnik`. Stražari su mi poslije toga davali papir da napišem imena `četnika` koje poznajem, a kako ništa nisam pisao, još žešće su me tukli", rekao je Jovičić.
(Srna)
