Mekenzi: Ganić naredio napad!

Prvi komandant UNPROFOR-a u BiH kanadski general Luis Mekenzi opisao je u svojoj knjizi "Mirovnjak: Put do Sarajeva", objavljenoj u septembru 1993. godine, napad na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992. godine i iznio uvjerenje da je napad naredio Ejup Ganić, tadašnji član ratnog Predjedništva BiH.

Mekenzi piše da mu je na pola puta, kada je kolona JNA krenula, radio-vezom rečeno da Ejup Ganić saopštava da je dogovor o izlasku JNA iz Sarajeva "pao u vodu", nakon čega je pitao Aliju Izetbegovića, koji je bio sa njim u autu na čelu kolone, "kome da vjeruje".

"Kome da vjerujem - Vama ili Ganiću, gospodine predsjedniče?", pitao je Mekenzi, na šta mu je Izetbegović odgovorio: "Generale Mekenzi, imate moju riječ i riječ našeg vojnog komandanta".

"Tomas mi je doviknuo da su vojnici Teritorijalne odbrane (TO) pucali kroz puškarnice borbenih vozila-transportera JNA na začelju kolone, da su svi u tim vozilima mrtvi i da su, takođe, ugroženi i švedski vojnici", piše Mekenzi.

Mekenzi navodi da je bez oklijevanja naredio da švedski vojnici iz sastava UNPROFOR-a napuste konvoj i vrate se u zgradu PTT-a, jer nije bilo "nikakvog razloga da žrtvuje ljude" i jer je "vojska TO bila premoćna u odnosu sto prema jedan".

On dodaje da je Izetbegović objasnio da je dao obećanje da će konvoj imati slobodan prolaz, te da su se poslije nekoliko minuta razgovora sa svojim predsjednikom vođe TO vratile u svoje jedinice, raspoređene duž konvoja, ali da je "šteta već bila učinjena, a oko 200 vojnika JNA je nestalo".

"Najprije sam mislio da su pobjegli u one dijelove grada koje kontrolišu Srbi, tek kasnije sam otkrio da su ih vojnici TO zarobili i odveli sa sobom. Sve oružje i svu opremu su zaplijenili, šest oficira JNA hladnokrvno su pobili. Deset vojnika UN spriječilo je masovno prolivanje krvi, što je bila slaba utjeha", navodi Mekenzi.

Mekenzi ističe da nikada zasigurno nije mogao utvrditi ko je izdao naređenje i da je sumnjao da je to učinio potpredsjednik Ejup Ganić, za koga kaže da je bio "mnogo nepopustljiviji nego što želi da se pokaže u javnosti" i da je "on naredio napad".

Prema ranijim iskazima bivšeg sudije nekadašnjeg Vojnog suda u Beogradu Đorđa Trifunovića, kolona se protezala oko kilometar i po, od Komande Armije na Bistriku do Skenderije, ali čim je formirana, pripadnici oružanih snaga Alije Izetbegovića izašli su iz kuća, zaklona, došli sa obala Miljacke i samo ušetali u nju.

"U Dobrovoljačkoj ulici, koja je veoma uzana, prvi dio kolone, s komandantom generalom Milutinom Kukanjcem, krenuo je prema Lukavici, a kad je Alija Izetbegović, koji je bio na polovini kolone JNA, prešao prema Skenderiji, neke naoružane grupe počele su da se penju na vozila JNA, izvlače vojnike da ih biju, tako da su presjekli kolonu i zarobile drugu polovinu oko 600 vojnika, koji uopšte nisu pucali, niti su imali takvu naredbu", navodi Trifunović.

Trifunović kaže da je zarobljenim vojnicima JNA bilo naređeno da legnu licem prema zemlji, a onda je pucano samo u one koji su imali šarenu uniformu.

"Bilo je dosta maltretiranja i ponižavanja zarobljenih vojnika JNA. Čak su bili primorani da se svuku, pa su ih gole sproveli preko mosta Gavrila Principa i odveli u neke dvorane gdje su bili smješteni", rekao je Trifunović.

Napadu na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj, prethodio je napad na Dom JNA u Sarajevu, izvršen 2. maja, u 12.00 časova, kada je 200 pripadnika jedinica muslimanskih snaga i tzv. "zelenih beretki", koje su predvodili Juka Prazina i Emin Švrakić, opkolilo deset pripadnika JNA i kada je u nekoliko napada tog dana poginulo 14 pripadnika JNA.

Pošto je 2. maja ubijeno nekoliko pripadnika armije u napadu na Dom JNA, kao i u napadu na vozilo koje je prevozilo hranu, vojska je uhapsila na sarajevskom aerodromu Aliju Izetbegovića, njegovu ćerku Sabinu i Zlatka Lagumdžiju, pri povratku sa mirovne konferencije u Lisabonu.

Narednog dana, 3. maja, general JNA Milutin Kukanjac dogovara sa komandantom UNPROFOR-a kanadskim generalom Luisom Mekenzijem razmjenu tada uhapšenog Izetbegovića za izvlačenje vojske u kasarnu "Lukavica" na periferiji grada.

Iako je pokret prvo bio dogovoren za 15.00 časova, kolona je počela sa povlačenjem oko 18.00 časova, a u njoj je bilo četrdesetak vozila sa 300 pripadnika JNA, ali i civila zaposlenih u komandi. U vozilima na čelu kolone bili su general Milutin Kukanjac, general Mekenzi i Jusuf Pušina.

Kada su vozila došla u Dobrovoljačku ulicu, započela je pucnjava sa svih strana. Kako svjedoče očevici, na kolonu vozila je pucano pešadijskim oružjem, kao i tromblonskim minama.

Vojnici koji su iskakali iz vozila i pokušali da pobjegnu ubijani su na ulici, pošto su pripadnici paravojnih jedinica bili raspoređeni sa obje strane ulice, a očevici kažu da se pucalo i sa prozora i krovova zgrada.

Prema izjavama svjedoka događaja, pripadnici "zelenih beretki" su u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu zaustavili kolonu vojnih vozila, koja se povlačila prema Lukavici, otvarali vrata i pucali u oficire i vojnike.

Oni koji su uspjeli da iskoče iz vozila ubijani su, jer su napadači bili postavljeni sa obje strane ulice.

Pripadnici JNA koji su zarobljeni smješteni su u zatvore, dok su ranjeni prevezeni u bolnice. I jedni i drugi su maltretirani i tučeni, a pušteni su tek na intervenciju UNPROFOR-a.

(Srna)