List "Zastava", u članku iz maja 1924, kritički se osvrnuo na slučajeve prelaska Novosađana i Novosađanki iz hrišćanstva u islam, a sve to samo kako bi ostvarili pravo na brzi razvod braka ili višeženstvo...
U tekstu pod nazivom "Kakvi su to muslimani?" list piše kako su se "mnogi ljudi a i neke žene", za vrijeme Prvog svjetskog rata "naučili na komotan život i promjenu", a kada je došlo Oslobođenje i Ujedinjenje, u tom je došlo i vrijeme, da ti, koji su naučili komociju, žive u zajednici bračnog života. No kako se na taj bračni život nisu mogli odmah priviknuti, i kako su "jedni druge u braku iznevjeravali", to je "nastupilo mišljenje za razvod braka".
"No, kako uopšte kod Hrišćana ide sporo sa razvodom braka, to su ovi našli 'zlatnu' sredinu, a i da bi 'bar donekle' udovoljili svojim pohlepnim ćefovima prelaze na islam i time kad promijene samo ime, dobiju 'sva' prava koja uživaju sljedbenici islama, kao npr. višeženstvo, brzi razvod braka, itd", piše "Zastava".
List navodi da takvih tipova muslimanske vjere, kako ženskih tako i muških, ima i u ostalim većim varošima, pa tako i u Novom Sadu.
"Oni odu u Sarajevo ili Beograd sa dokumentima, prime islam i dobiju ime od: Jove Jusuf, Mate Meho, od Mice Majra, itd, i tako se žene, udaju i upropašćuju svoju porodicu. Oni kad dobiju nova imena, dužni su odmah da se jave nadležnoj vlasta i da mole za zvaničnu promjenu imena; ali to ovi neće, jer ne žele da diraju u 'Ahilovu petu', a ne znaju da time zavaravaju kako 'svoje' vjerske, tako i državne vlasti", piše "Zastava".
Na kraju teksta list zaključuje - "da bi se ovom izvrtanju i zloupotrebi stalo na put i ustanovilo kojoj religiji i braku pripadaju potrebno je da nadležni faktori o ovome povedu računa..."
(Mondo)