U Banskom dvoru u Banjaluci ove sedmice otvorena je izložba “Incel”, autora Slobodana Rašića Bobare.
Postavka nas, kroz mnoštvo fotografija i drugih eksponata vodi kroz drugu polovinu prošlog vijeka i "zlatno doba" ovog banjalučkog industrijskog giganta.
Posjetioci mogu da vide isječake iz novina, fotografije nasmijanih radnika Incela - na poslu, zajedničkom odmoru, druženjima, putovanjima, štrajkovima... Radne knjižice, priznanja, asortimane proizvoda, Titov obilazak fabrike, itd.
Pogledajte...
O INCELU
Incel je bila kompanija sa sjedištem u Banjaluci, koja je proizvodila artikle od celuloze, viskoze i papira, a koja je osnovana 1954. godine. Incel je bio veliki industrijski konglomerat u ovoj oblasti u SFRJ, zapošljavajući do 6.500 radnika.
Nakon ekonomske krize 1980-ih i rata u BiH 1990-ih, fabrika je propala, a potom je podijeljena na nekoliko manjih preduzeća. Dijelovi prvobitne industrijske zone Incel, koji su uglavnom oronuli, sada služe kao poslovna zona koja se iznajmljuje manjim preduzećima. Brend papirnih maramica Celex ostao je jedini uspješan do danas, pošto je prodat slovačkoj grupi SHP Celex, i još uvijek je dostupan na tržištima bivše Jugoslavije. 150 metara visok dimnjak nekadašnje elektrane na ugalj jedan je od najviših objekata u BiH (FOTO).
Incel danas mnogi opisuju kao "banjalučku Fukušimu" ili "banjalučki Černobil", a ovo područje je, i pored ozbiljnih ekoloških incidenata (npr "Afera piralen"), pravi "rudnik zlata" za sakupljače sekundarnih sirovina.
(Siniša Stanić, Mondo)
