Adem Ćejvan (Banjaluka, 2. mart 1927 - Ljubljana, 5. novembar 1989) bio je poznati jugoslovenski filmski i pozorišni glumac.
Zabilježio je veliki broj filmskih uloga, između ostalih u ostvarenjima "Lisice", Krste Papića (1969), "Seljačka buna", Vatroslava Mimice (1975), "Ovčar", Bakira Tanovića (1971) i "Polenov prah", Nikole Stojanovića (1974), a kao pozorišni glumac radio je u Banjaluci, Beogradu, Zagrebu i Sarajevu...
Pred kraj života drugovao je sa poznatim banjalučkim novinarom Slavkom Podgorelcem (1951 - 2015). Za vrijeme jednog od tih susreta Adem je Slavku ispričao priču o Ramadanu, iz autentičnog zapisa jednog turskog vojnog ćate iz 16 vijeka. Priča ide ovako:
..............
O JEDNOM RAMADANU
Bijaše u nas neki Ramadan, sin Ibrahima Vodonoše iz jednog ubogog sela kraj Selanika. Ramadan je dugo i hrabro vojevao, vojevao samo teškom sjekirom i nikad se nije nasmijao. Nije imao majku da je hrani - ni sestru da ga voli.
Osvajasmo utvrde i gradove. Nakon što bi katane (konjanici), halakujući, razbijale prve redove nevjerničkih oklopnika, ulijetao je Ramadan teškom sjekirom koja je ostalima puteve otvarala.-
Jednom tako četovasmo za ženama i blagom bogat ugarski grad. Provalismo kapiju i trčah glavu čuvajući, pa onako krvav i garav među posljednjima uletih na trg, a tamo, obavijen dimom, purpuran i crn od krvi i čađi stajaše Ramadan. Izmahujući svojom sjekirom, plaćima je zaštitio kaursku majku i kćer. Četiri janjičara, četiri diva, sjekirom je raščetvorio...
Čestiti Orhan-paša, jedan od najpoznatijih vojskovođa u svoj turskoj povijesnoj vojsci, najtežom kaznom kaznio je Ramadana. Položiše ga uzdužno na direk, a preko grudi naložiše široku dasku na kojoj su se gegali njegovi saborci, polako lomeći rebra Ramadanu. Bijah tu, dišući sa Ramadanom; krckahu rebra. Disao sam s njim, dahom mu pomažući, no svaki put kad bi Ramadanu puklo rebro - u mom srcu bi pukla jedna zvijezda. Na kraju, izdišući, prošapta mi na uho:
"Reci njima dvijema... da sam ja Ramadan, sin Ibrahima iz... sela kraj - Selanika... a neka one tebi umjesto meni... kažu bar svoja imena..."
...........
Priča "O jednom Ramadanu" objavljena je u knjizi Slavka Podgoreleca "Istinite bajke ili prošlost je u budućnosti" iz 2002. godine.
(Siniša Stanić, Mondo.ba)