Inicijativa da se jedinstveni glamočki opanak zaštiti geografskim porijeklom i uvrsti na listu nematerijalne baštine
Udruženje "Tropolje i Zapadne strane" iz Glamoča pokrenulo je inicijativu da se glamočki opanak, tradicionalna narodna obuća sa lokalnim specifičnostima u izradi, materijalu i izgledu, zaštiti geografskim porijeklom i uvrsti na listu nematerijalne baštine FBiH.
Cilj projekta "Glamočki opanak kao potpis BiH" je oživljavanje starog zanata, kao i obogaćivanje turističke ponude. Naime, posjetioci, koji posljednjih godina sve češće dolaze u Glamoč zbog obilaska prirodnih atrakcija, uskoro će imati priliku da vide i sami nauče kako da naprave glamočki opanak, u kojem se igra čuveno Glamočko kolo.
Opanci su tradicionalna seljačka obuća koja se nosila u jugoistočnoj Evropi, posebno u Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji, kao i u Rumuniji i Albaniji. Napravljeni su od kože, bez pertli, veoma su izdržljivi i imaju završetke šivenja na prstima. U Srbiji, dizajn završetka u obliku roga na prstima ukazuje na region porijekla, iako ovaj specifičan dizajn nije ekskluzivan za Srbiju.
Riječ opanak vodi porijeklo od praslovenske riječi "opьnъkъ". U korijenu riječi nalazi se glagol "peti" i prefiks "o", što bi izvorno značilo "proširiti, rastegnuti, naprezati". Tako bi se riječ opanak odnosila na obuću napravljenu od rastegnute životinjske kože.
Na početku razgovora za Mondo zamolili smo Sinišu Šolaka iz udruženja "Tropolje i Zapadne strane" da nam kaže nešto o istoriji glamočkog opanka...
"Do prije 50 godina opanci su se obično nosili u ruralnim područjima Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Rumunije i Srbije. Danas se koriste samo u narodnoj nošnji, za folklorne ansamble, na festivalima, slavama ili drugim kulturnim manifestacijama. Najstariji raspoloživi primjerak u Glamoču potiče sa početka 20. vijeka i dio je porodične kolekcije. U prošlosti se tradicionalna obuća ručno izrađivala od kože obrađene kod kuće. Komad kože je morao da bude veći od đona, sa rupama sa strane da se može uvući tanak kožni konac i obaviti komad kože oko stopala, dajući mu oblik neke obuće. Naborana forma dala mu je oštar vrh. Nosile bi se preko vunenih čarapa."
Koje su specifičnosti glamočkog opanka?
"Kod glamočkog opanka završetak opanka, čija je prevashodna svrha bila da ga učini čvrstim, a time i pogodnim za kretanje po kamenitim terenima, je odredila njegov osnovni izgled. Sljedeće što ga čini specifičnim su zadebljanja u samom pleteru (oputi) na sastavima koja su dodatno doprinosila njegovoj trajnosti, kao i plater koji se proteže po sredini do samog sapona. Time je postavljen temelj njegove čvrstoće, funkcionalnosti i trajnosti. Bočni ukrasi su estetski detalj i mogu se pronaći primjerci i bez njih, tako da bi se moglo zaključiti da predstavljaju statusni simbol ili samo obilježje pojedninačnog proizvođača. Materijal od kojeg je napravljen čini goveđa neštavljena koža na gazištu i ovčija neštavljena koža (oputa) iskorištena za pleter."
Možete li u kratkim crtama da nam opišete proces izrade?
"Sama koža za đon (gazište) je od goveđe kože koja se nija štavila nego kiselila u vodi dok ne postane mekana. Nekada je koža bila brijana, a nekada i ne što je produžavalo rok trajanja samog opanka. U zavisnosti od debljine koža bi omekšala i postajala jednostavnija za upotrebu. Raskvašena koža se navlačila preko drvenog kalupa u obliku ljudskog stopala i na taj način se određivao broj, odnosno dimenzije opanka. Za gornji dio opanka korištena je koža od ovaca. Za razliku od donjeg, gornji dio nije bio u potpunosti zatvoren nego se oputa plela i na taj način postizao prepoznatljiv dizajn karakterističan za ovo područje. Oputa se pripremala tako što bi se koža najprije brijala, zatim sjekla na uske trake, a onda takođe kiselila u vodi kako bi postajala mekša i pogodnija za obradu. Nakon kišeljenje kožne trake bi se uvrtale (usukivale) kako bi im se povećala čvrstina.
Postupak je bio takav da se jedan kraj kože veže za nešto fiksirano (gredu), ostatak se namota na neko okruglo drvo a onda se to laganim pokretima uvrće i pravi materijal za pletenje. Tako spremljena koža nosi naziv oputa (lokalni naziv je i terkija). Sada kada je materijal pripremnjan, domaćin (proizvođač) bi uz pomoć noža kojim bi pravio proreze na goveđoj koži (gazištu) i igle uz pomoć kojom bi provlačio oputu preko kalupa izrađivao opanak."
Ko je pravio opanake u prošlosti, a ko ih proizvodi danas?
"Kuriozitet je predstavljala činjenica da se u prošlosti, uglavnom, radilo o individualnoj proizvodnji za vlastite potrebe i od vlastitih sirovina. Opanak je bio jako lagan i bio je u svakodnevoj upotrebi, jer sam način života zahtijevao jako mnogo kretanja po najraznovrsnijim terenima. Vremenom, opanak stiče reputaciju kroz Glamočko kolo kao njegov neodvojiv dio koji je proizvodio karakterističan zvuk i obišao je sve kontinente ovog svijeta kao sastavni dio Glamočke nošnje. Samo kolo je postalo nadaleko poznato, tako da ostaje otvoreno pitanje šta je koga proslavilo, kolo opanak ili opanak kolo... Poseban dio opanka je predstavljala kopča (spojnica za vezanje opanka). Smatra se da je postala karakteristična od kraja 19. vijeka, a do tada je opanak jednostavno fizički vezivan oputom jer nije imao ovaj metalni dio. Pored ovog, opanak je bio i statusni simbol u zavisnosti od izgleda, kvaliteta izrade, same kopče i sl. Potreban alat za izradu opanka su nož, šilo i klješta za bušenje.
Danas tradicionalne glamočke opanke proizvodi porodica Nenadić, u sklopu sadržaja Etno sela Nenadić koje se nalazi na jedan kilometar od centra Glamoča. Sirovinska osnova je isključivo neštavljena goveđa i ovčija koža grla sa Glamočkog polja, što ima veliki odraz na kvalitet i daje mu specifičnost. Posjetioci Etno selo Nenadić imaju mogućnost ličnog pravljenja opanka, uz nadzor majstora."
Na kraju razgovora, zamolili smo Šolaka da nam nešto više kaže o projektu "Glamočki opanak kao potpis BiH".
"Ciljevi projekta su uključivanje Glamoča u turističku ponudu, otvaranje sredine prema okruženju i uključivanje u globalne turističke tokove, oživljavanje starog zanata i jačanje lokalne ekonomije kroz uključivanje u turističke aranžmane. Projekt je finansiran od strane USAID-a, u sklopu programa USAID turizam, dok kompletan iznos PDV-a za projekat pokriva opštine Glamoč. Trenutne aktivnosti koje su u toku su provođenje postupka geografske zaštite kod Instituta zaintelektualno vlasništvo BiH i proces upisa na listu nematerijalnog naseljenja kod Federalnog ministarstva kulture i sporta. Nosilac projekta je udruženje 'Tropolje i Zapadne strane'."
(Siniša Stanić, Mondo)