Na današnji dan, prije tačno 50 godina, u Banjaluci je održan referendum na kojem su stanovnici Mejdana (današnjeg Obilićeva) izborili za izgradnju novog društvenog doma!
"Akcija Mejdanjana trajala od ranog proljeća '72, a sa njom su bili upoznati svi - od djeteta u školskoj klupi, do penzionera... Zna se koliko je stanovnika u tom kvartu, koliko je zaposlenih, koliko trgovinskih radnji, gostionica, poslastičarnica, pa čak i buregdžinica. U stavci društveni domovi i bioskopi - stoji nula", pisali su tada banjalučki mediji.
Novembra '72, uoči referenduma na kojem se izjašnjavalo o sufinansiranju izgradnje novog društvenog doma, održano je šest zborova birača, a jedan od govornika bio je i Šaip Belulović iz Ulice sestara i braće Kapor 19. Šaip je ostao upamćen po naročito dirljivom izlaganju:
"Drugarice i drugovi, moja primanja, to jest moja panzija je zaista mala i zna se da nisam obavezan plaćati samodoprinos. Tako stoji u propisima, kažu. Ali, vi ćete me teško uvrijediti i naljutiti ako budem izuzet, ako me ne bude u spisku, među svima ostalima", bio je izričit Šaip!
Projektom je bilo predviđeno (a kasnije u najvećoj mjeri i ostvareno) da se na površini od oko 3.700 metara kvadratnih izgradi sportska sala sa 800 sjedišta, kino dvorana sa 400 sjedišta, biblioteka sa čitaonicom, prostorije za rad društveno-političkih organizacija i sekcija, velika samoposluga i mliječni restoran sa terasom (!?), kuglana, streljana i 10-ak lokala za deficitarne zanatske struke.
Arhitektonsko i idejno rješenje, potpuno besplatno (!!), izradili su stručnjaci Zavoda za studije i projektovanje, na čelu sa inžinjerom Nedžadom Hotićem (inače, pored društvenog doma Majdan, Hotić je zaslužan za projektovanje nekih veoma interesantnih objekata u Banjaluci, između ostalih - ekspres restoran na Bulevaru i motel na stijeni iznad plaže Vrućica).
Prije glasanja, izvršan je popis stanovništva, tj. birača na području naselja, koji su dobrovoljno obavili lokalni aktivisti. Formirane su i posebne grupe sa tačno preciziranim zadacima oko obavještavanja birača i građana. "Tačno se znalo ko će do kojeg roka napraviti tekstove za parole, transparente, plakate, brošure.."
Sedam dana uoči referenduma organizovan je veliki miting, "na kojem je prisustvovalo 2.500 pinira, đaka i studenata". Miting je održan na platou ispred "Supermarketa", a učesnici su svojim transparentima i gromkim poklicima dali punu podršku pokretanju akcije za izgradnju novog društvenog doma. Upućeno je i pozdravno pismo predsjedniku Titu, nakon čega je - uz učešće kulturno-umjetničkih sekcija OŠ "Kasim Hadžić" i instrumentalnog sastava "Orfeji", nastavljeno veselje.
Na dan referenduma najveći odziv glasača, kojih je ukupno bilo upisano 12.163, zabilježen je u izbornoj jedinici broj 8. u Hemijskoj školi, dok je najslabiji odziv bio u izbornoj jedinici broj 1. u OŠ Kasim Hadžić.
Konačno, nakon par dana objavljeni su rezultati referenduma i odluka koja je bila očekivana - gradiće se novi društveni dom!
"Na referendumu u MZ Mejdan u nedjelju je glasalo i izjasnilo se 8.107 građana. Za izdvajanje jedan odsto ličnog dohotka, koji će građani Mejdana davati tokom sljedeće tri godine, glasalo je 82,87 odsto glasača. Tako će građani Mejdana u društveni dom, čija je predračunska vrijednost milijarda i 400 miliona dinara, uložiti svojih 366 miliona. Društvena zajednica će na svaki dinar koji uloži građanin participirati po tri dinara i na taj način biće prikupljena sredstva za izgradnju doma", izvijestio je banjalučki "Glas", 20. decembra 1972. godine.
Izgradnja društvenog doma Mejdan, kako je i predviđeno, počela je maja 1975, a završena novembra 1977. godine. Od tada, pa do danas, ovaj objekat zaživio je kao istinsko središte društvenog, sportskog i kulturno-umjetničkog života ovog banjalučkog naselja!
Početkom '90-ih Društveni dom Mejdan preimenovan je u Društveni dom "Obilićevo", a maja 1995. pripojen je Javnoj sportskoj ustanovi - SD „Borik“.
(Mondo)
