"Čovjek je u suštini životinja. Dao mu Bog malo mozga pa on ne zna šta će s njim. Kako bi mu lakše bilo da toga nema, svi bi lijepo živjeli."
Glumac Petar Božović u ekskluzivnom intervjuu za MONDO pričao je o glumi, porodici, devedesetim godinama.
Božovića trenutno možete da gledate u seriji "Feliks" a krajem ovog mjeseca, tačnije 29. oktobra igraće u predstavi "Zaustavite zemlju, hoću da izađem" u Teatru na brdu. Na početku razgovora bard srpskog glumišta kaže da mu je želja da odigra jedan, kako napominje, normalan film, u kojem bi samo reagovao pogledima i onomatopejom.
"... Kao što životinje reaguju. Čovjek je u suštini životinja. Dao mu Bog malo mozga, pa on ne zna šta će s njim. Kako bi mu lakše bilo da toga nema, svi bi lijepo živjeli. Ovako, je*e nam majku razmišljanje i genijalci. A stalno se trudiš da više saznaš i prosto, bre, ne znaš čemu to godi. Hajde da saznamo nešto o sebi, da saznamo ima li još neko. Nismo valjda jedini. Ali ako jesmo jedini, čuvajmo se. Ali ne, nego baš se istrebimo", kaže Božović i nastavlja:
"Vidiš li ti da se sve životinje bore za svoja staništa, za svoje potomstvo. Ginu, bre. Pred vatrom su svi zajedno, niko nikog ne dira. A ljudi ne. Mi smo pred atomskom bombom neravnopravni, kao da će ona zaštititi onoga ko je upotrebi. Daće Gospod da mu se ruka osuši prije nego što povuče taj jebeni triger."
Glumac rođen u Zemunu 1946. priznaje kako je dosta toga saznavao igrajući Teslu.
"I više nego što sam htio. Čak sam u jednom momentu vidio da sam mnogo htio, pa sam se zaustavio jer pokušavajući da razmišljam njegovim mozgom shvatio sam da će mi ili pući mozak ili ću postati avetinja koja će ići ulicom i izigravati Teslu".
NE BI OPET GLUMIO LIK IZ "LEPIH SELA"
I kad smo kod uloga koje se pamte, podsjećamo ga na izjavu da ne bi ponovo igrao ono što je tumačio u filmu "Lepa sela lepo gore".
"Takve uloge može čovjek povremeno da odigra. Ali kad takvim ulogama dajete srce i dušu, onda u sebi samima otkrivate da i u vama ima nešto što nije u redu. Nisam mnogo bježao od toga, ali što bih se izlagao tome? Gledam ove američke velike glumce, koji igraju stalno te loše tipove, zlikovce. Ne možeš ti poslije tih uloga koje provučeš kroz sebe da ostaneš zdrav. Može da košta koliko košta ali što bih se ja poturao. Ima ko hoće. Za svakoga ima mjesta pod ovom kapom nebeskom. Vidiš svaki ovaj otisak prsta je različit, to je Bog odredio da i za tebe ima mjesta pod suncem", kaže Božović.
Podsjećamo ga i na sjajnu ulogu u "Nožu", za koju nam je Vuk Drašković pričao kako je donekle nastala po stvarnom čovjeku.
"Ne bih ja vjerovao toliko Vuku. Vuk je epska lažovčina"
Ipak, o politici nismo željeli da pričamo sa Božovićem, ali ne možemo da ne pomenemo devedesete.
"Ja nisam mogao da vjerujem šta se dešavalo devedesetih. Maltene sam sve napustio, počeo sam da pijem. Da li je ovo moguće? Bile su one zemlje u Aziji, gdje se ubijaju topuzima i ja kao - vidi idiote. Pa, onda ono u Rumuniji, a ja uvjeren kako to kod nas neće moći. Jao, kakva sam ja budala bio. Toliko sam izgubio prijatelja, ljubavi, svega", kaže Božović.
Napominje kako je najgora bila ta Osma sjednica.
"A nju niko ne pominje. Taj monstruozni proces staljinističkog tipa koji se dešavao usred slobodarskog Beograda. Nataknem ih na ku*ac. Tada je trebalo stati i ustati zajedno. A ne ići u ovu i oni stranku. Doduše trebalo je stati 1974. sa profesorom Mihailom Đurićem koji je otišao u zatvor zbog tadašnjeg Ustava. A tadašnju inteligenciju je bolio ku*ac i sve ostale elitne organizacije. Umjesto da su tada stali i malo nagrabusili, imali bi ono što su u Zagrebu imali spremno hrvatski mučenici od Vlade Gotovca pa dalje. E, oni su 1971. malo naje*ali, ali su posle ojačali i napravili zajedničko jezgro. U Srbiji toga nije bilo, nego puste gospodina Mihajia da ode tri godine u zatvor. To je sramota. Tada se vidio raspad Jugoslavije, tada je bilo pravo na otcjepljenje", rekao je Božović.
Kaže kako su političari morali da shvate da je padom Berlinskog zida uloga Jugoslavije završena.
"Ako je tako, onda se okreni ovamo, pusti armiju. Armija je ista onu koju je Aleksandar sastavio od austrougarskih oficira koji su komandovali za ubistvo svakoga Srbina. Srbi uopšte nemaju pameti političke. Kao da ih istorija ničemu ne uči nego povjeruju u Francuze. Francuzi isti oni koji su nam davali artiljerijska zrna koja su imala veći prečnik od naših topovskih cijevi. Ili – kreće se lađa Francuska?! A znamo da je flota Nikolaja II spašavala taj front", kaže Božović i dodaje:
"Gorbačov (bivši predsjednik SSSR) je mogao za svaku ciglu da uzme milion dolara, nego njega zagrli Gvozdena Lejdi (Margaret Tačer, nekadašnja premijerka Velike Britanije), počešu mu ja*ca i on to pusti. Nemam ja ništa protiv njegovog olabljavanja ali ne može se sa protivnikom tako. Ej ući mu u zagrljaj. I to sa takvim zlikovcem kao što je Velika Britanija i njeno nestašno unuče SAD."
Odlazimo daleko od politke i svjetskih tema i selimo se pričom u detinjstvo i odrastanje Petra Božovića. Sigurna luka je bila njegova tetka Vida.
"U mladosti sam djelovao dosta starije, valjda zbog moje biografije, htio - ne htio. Ja sam rastao kao siroče, nisam znao ni za oca ni za majku a živeo sam u istorijskom okruženju. Naša soba je bila muzej. Sve od Balkanskih ratova, do mog ujaka koji je sa 17. poginuo na Sremskom frontu. Pričala mi mnogo godina kasnije moja tetka kako su išli da traže tog mog ujaka. Zemlja bila smrznuta.
- Nađemo ga a on cjelokup, sjeća se tetkinih riječi.
Kopaju raku a moja majka stoji trudna, a u trbuhu ja. Majka se onesvesti kad vide svoga brata i upade u taj grob. I imam običaj da kažem da sam od tada lud. Jer šta dalje pričati…", kaže Božović.
A tetka Vidi najdraže je bilo kada je njen Pera javio telegramom iz Beograda javio da je "položio sa odlikom".
Bila je ponosna jer su joj, otkriće to ona Petru mnogo kasnije, pričali pojedini kako će on "propasti u Beogradu"
"Kada sam joj poslao taj telegram to je čitava predstava bila:
- O kuma Jelice
- Šta je kuma Vido?
- Stigo telegram od Pere.
A sve oteže da svi čuju.
- Šta veli?
- E javio mi da je položio sa odlikom.
- Šta veliš?
- Sa odlikom položio.
- E svako mu dobro Bog dao", prisjeća se Petar Božović.
Nismo se mnogo doticali ličnih stvari, posebno ne onih u vezi njegovog prvog braka. O tome je samo kratko rekao:
"Razveo sam se, jer nisam mogao da podnesem pobačaje. Ja sam htio porodicu i djecu."
Na kraju smo ga pitali ima li u životu nešto čega se sjeća i što što nikada neće zaboraviti.
"Sjećam se nečega što mi je najteže palo i čega ne želim da se sjećam. I zato vam neću reći šta je to"
(MONDO.RS/Petar Latinović)