...
Naknadna pamet
Fenomen komšiluka se često nalazi u neskladu s našom prirodnom potrebom da polarizujemo svijet i tako lakše definišemo životne stavove. Nekada je to blagodet koja uveliko olakšava habitus društvene životinje, a počesto noćna mora, čini se s jedinom funkcijom da obara vrijednost nekretnina. Položaj u koordinatnom sistemu zgrade bitno određuje kvalitet življenja, direktno uslovljen bliskim komšilukom. Možete za prvu komšinicu imati vrijednu ženu stare fele, koja vam tihim kucanjem najavi doručak od svježe napravljenih kolača, mada je vjerovatnije, da egzistencijalni prostor graničite s bahatim bračnim parom, upotpunjenim buljukom raspuštene djece.
Zamislite slona u staklarskoj radnji i dodajte tu artiljerijski položaj s kojeg neprestano odjekuju razorni plotuni, onda zvučnu matricu upotpunite demolerskim radovima i ehom dječije igraone, pa okrenite pojačalo prema Sarinoj radnoj sobi, u kojoj pokušava učiniti reverzibilnim vrijeme potrebno za spremanje teških ispita.
Vremenski tjesnac stvara jaku nervozu i studenticu blage naravi pretvara u raspamećenog jarca u jutarnjem razgovoru s ocem. Predskazanje apokaliptičnog razvoja dana. Sara je još jedno jutro dočekala pognuta iznad debelih knjiga, dok se njen otac upravo spremao za novi radni dan. Obratila mu se neprimjerenim riječima, sugerišući tako ravnopravne drugarske odnose izvan ustaljene porodične hijerarhije.
„Baš mi idu na rac-ku ovi mali ludaci. Ne znam koje baterije koriste, al' sigurna sam da se nikada ne istroše. Ako mi pukne film otićiću im na vrata i napraviti masakr motornom pilom!“
„Nemoj, sine, koristiti riječi koje ne priliče dami“, očev autoritet pokušava smiriti potencijalno neugodnu situaciju.
„Kako da budem dama, kad me cijelog života zoveš sinom?! Tvoje oksimoronske eskapade od mene će napraviti podvojenu ličnost. A takve osobe su spremne na sve!“
Zadnje riječi prigušila je iznenadna buka iz susjednog stana. Zvučalo je kao da su mališani obukli teške skijaške cipele i krenuli galopom preko hipodroma od tankog bukovog parketa. Pri tome su se prozori lagano tresli u frekvenciji dječije vriske i neprestanog plača.
Otac je osjetio potrebu da vrati željeni mir u kćerkinu studentsku svakodnevnicu, pa je starim urbanim trikom pokušao indirektno sugerisati da su komšije prostor vlastitih sloboda duboko proširili na njihov stan. Kašikom je lupao po gusanim radijatorima, kao virtuoz za ksilofonom, očekujući da bi to moglo probuditi uspavanu savjest razularene rulje.
„Matori, udari kašikom u neko drugo rebro. Ponavljanje visokog A nije dovoljno melodično da mali varvari zaigraju drugi ples!“
Sara je imala apsolutni sluh, ali nikada nije pjevala jer to iziskuje glasan zvuk koji bi mogao narušiti popodnevni odmor ostatku komšiluka. Kućni red trebao bi štititi stanare od buke u periodima između 14 i 17, te 22 i 6 sati. Tako stoji napisano u ustavu svake zgrade.
„Ovi mora da su se nedavno doselili?! Ne sjećam se da smo iznad nas ranije imali neke stanare?!“, otac je pokušao racionalizovati istorijat komšijske nesnošljivosti.
„Što je najgore, stan iznad nas je i dalje prazan. Ova buka je sprat niže. Ne znam kako im stanari - ispod već nisu pokucali na vrata s plamenobacačem?!“
Zaista, vlasnik sprata u potkrovlju nije viđen već deset godina, a prije odlaska je ostavio na kipu otvoren prozor, tako da s gornjeg sprata u noćnim satima dopire gugutanje i lupa krila. Preko dana golubovi svoje fiziološke potrebe obavljaju po prozorima i simsu Sarine sobe.
Zidovi zgrade su tanki poput flis papira. Sara je znala rezultate svih utakmica, slušajući prenos od komšije- lijevo. Iz stana desno, zaljubljeni je par često strastvenim uzdasima stvarao neugodu kod oca i kćerke, primoranih da svjedoče petominutnim audio-pornografskim seansama.
Sve što je ljudsko ne može biti strano. Utakmica i seks imaju predvidljivo trajanje, tad deranžirani ukućani slušaju smooth jazz, razmjenjujući par utisaka o proteklom danu i dinamici ispitnih rokova na fakultetu. Ali čudovišta iz donjeg stana cjelodnevno vrše svoje egzorcističke obrede, istjerujući demone strpljenja iz ostatka komšiluka.
„Mrzim ove moderne samodopadne bračne parove koji insistiraju da im se djeca, razvijaju bez ikakvih stega i ograničenja“, Sarin je glas ljutnju transferirao na oca.
„U moje vrijeme su očevi šamari predstavljali putokaze za razvoj zdrave ličnosti. Argument sile ponekad je jedini odgovor na ovo nasilje!“
„Danas ću im, poslije ispita, pokucati na vrata i sasuti sve u lice. Pa neka smire te divljake ili ću ja početi da vaspitavam njihove roditelje“, Sara mu uzvrati šeretskim osmijehom.
Nedugo zatim, Sara je krenula na ispit. Dok je čekala lift u hodniku, prva komšinica je otvorila vrata, pružila joj topao mafin i brižnim glasom dometnula: „Moraćeš pješice. Lift je u kvaru. Djeca su opet razvalila sigurnosna vrata. I sretno na ispitu!“
Tek što se spustila niz prvi red stepenica, Sara je čula otključavanje inkriminisanog stana. Požurila je da prvi put vidi čudovišta iz komšiluka.
Ugledala je potrošenu ženu sivog lica, kako naporno gura kolica s malenom bebom. Pored nje je mališan s Downovim sindromom neprestano nogom udrao u rasklimani točak.
Uslijedila je duga pauza koju inducira svaka neugodna situacija.
Sara je, zatim, prišla dječaku i ispružila dlan s toplim kolačem.
Almir Alić, Tuzla
(Priča "Naknadna pamet" uvrštena je u izbor najboljih priča na Mondo.ba konkursu "Priče iz komšiluka 5" i biće objavljena je u istoimenoj knjizi)