Da li se suprotnosti zaista privlače

Svako od nas ima sliku savršenog partnera, ali takvu osobu rijetko ko nalazi. Ono što nam nedostaje kod drugoga često doživljavamo kao poželjno i vrijedno ljubavi. U tome priroda igra važnu ulogu.

Priroda, naime, sparivanjima suprotstavljenih osobina želi da spriječi veće polarizacije i u daljem razvoju nasljednih osobina. Na taj način se mogućavaju nova udruživanja, jer se kao posljedica javljaju nove mješavine različitih osobina. To dovodi do situacije u kojoj se vrsta rasterećuje od napetosti i polarizacija, ali zato pojedinačno partnerstvo trpi i, u obliku povećanih napetosti, za to mora platiti svoj dio cijene, piše Intimate Medicine.

Nekada je bilo drukčije. U partnerskim odnosima koncentracija suprotnosti bila je znatno manja jer je staleški razdvojeno društvo bilo uređeno u još manje jedinice, a ljudi su se vjenčavali unutar iste društvene cjeline. Muškarac i žena su mogli da budu u braku samo ako pripadaju istom staležu, klasi, čime su izbjegavali neki od mogućih sukoba.

Što se ljudi više "miješaju", to je veća "ponuda suprotnosti" koja djeluju poput magneta suprotnih polova.

Tako će, na primjer, osjećajan sanjar pronaći hladnog i promišljenog partnera, brbljavac ćutljivca, ranoranilac spavalicu, društveno biće samotnjaka.

Čak je i statistika na strani tvrdnje da se suprotnosti privlače. Četiri petine svih brakova sklopljeno je prema tom načelu, a samo jedna petina prema suprotnom - "isti traži isto".

Na početku partnerskog odnosa to zadovoljava traženo dopunjavanje, ali na duže staze može da uzrokuje sporove i osjećaj da se partneri međusobno ne razumiju.

Veza u kojoj partneri imaju barem nekoliko zajedničkih činilaca: porijeklo, društveno okruženje, obrazovanje, starost, profesija, hobi, vjeroispovest, političko opredjeljenje, karakter, temperament, su često harmonične veze bez svađa i sukobljavanja.

Međutim, i partneri koji se razlikuju mogu da imaju kvalitetnu vezu ispunjenu ljubavlju jer suprotnosti mogu biti i konstruktivne i destruktivne.

(MONDO)