Većina ljudi u zapadnoj civilizaciji vjeruje da je zaljubljivanje početak ljubavi.
Kolektivni ideal je velika srećna ljubav koja slijedi posle velike zaljubljenosti. Zato je popularna kultura izmislila i počela da slavi Dan zaljubljenih.
Da li je zaljubljivanje put u obećanu kolektivnu sreću ili u kolektivnu nesreću?
Dok je ljubav postojano osjećanje zasnovano na čvrstom emocionalnom vezivanju jedne osobe za drugu, zaljubljenost je prolazno osjećanje zasnovano na idealizaciji.
Da bi osoba mogla da se zaljubi, ona u svojoj psihi mora da nosi predstavu o idealnoj ljubavi – fantaziju da će trajnu sreću naći u idealnom odnosu sa idealnim partnerom. Riječi ideal i idealizacija dolaze od riječi ideja, i označavaju "baš onakvo kako je neko zamislio".
Idealizaciju nije moguće trajno održavati, zato sudbina zaljubljenosti jeste da bude prolazno osjećanje.
Kako drugi nije idealan, tokom vremena će se nakupiti njegova ponašanja koja to dokazuju, tako da zaljubljena osoba više neće moći da održava projekciju. Kada se to desi ona će "progledati", a zaljubljenost će prestati. Prestanak idealizacije nužno vodi u veće ili manje razočaranje.
Kako je zaljubljivanje put koji vodi u razočaranje, slavljenje zaljubljenosti je indirektno slavljenje razočaranja. Opsjednutost zaljubljenošću nas spriječava da to uvidimo.
Kolektivno nesvjesno zapadnog čovjeka je prožeto slikama idealne ljubavi koje on generacijama upija kroz filmove i literaturu, piše Zoran Milivojević za "Politiku".
Iako sumorne statistike pokazuju da idealizacija i nerealna očekivanja iznova i iznova vode u razočaranje i nezadovoljstvo, u ljubavnu nesreću, savremeni čovjek i dalje vjeruje da bez zaljubljivanja ne može da ostvari ljubav.
Ako je nesrećan, onda je to samo zbog toga što još nije pronašao "pravog" ili "pravu". Nada se da će tokom vlastitog života bar jednom doživjeti "filmsku" ljubav.
Kada odbacimo ideju o našem pravu na ljubav koja usrećuje, tada ćemo prevazići zaljubljivanje. Tada ćemo moći da naučimo da biramo partnere na način u kojem pored srca učestvuje i glava.
To je prava osoba za mene!
Zaljubljivanje je visoko selektivan proces tako da se mnogi godinama ne zaljubljuju. Da bi se osoba zaljubila, mora da sretne nekoga u kome će vidjeti dovoljnu sličnost sa osobinama zamišljenog idealnog partnera. Zaljubljivanje se događa kada osoba povjeruje da je u stvarnosti pronašla takvog partnera koji se potpuno uklapa u njen ideal. Ona nije u stanju da razluči drugog od vlastite projektovane predstave, tako da ga ne vidi onakvim kakav on zaista jeste. Zaljubljeni ljudi vjeruju svojim osjećanjima, a ona su veoma intenzivna. I ekstatična ushićenost i najdublja patnja im dokazuju da je drugi zaista "pravi" ili "prava".
(MONDO, foto: Guliver/Getty/Thinstock)