Toma Zdravković je volio život i živio ga je punim plućima do posljednjeg trenutka
Legendarni pjevač Toma Zdravković preminuo je 30. septembra 1991. godine od posljedice raka prostate protiv kog se borio godinama. Ova velika godišnjica od odlaska pjevača, koji je kroz svoje pjesme opisao živote ljude, obilježena je ostavrenjem Dragana Bjelogrlića "Toma", koji je posvećen biografiji ovog fantastičnog pjevača.
Od izlaska filma cijeli region bruji o Tominom životu. On je svoj posljednji intervju dao 12. avgusta 1991. godine iz bolnice, a u tom trenutku je sve djelovalo vrlo optimistično jer on je život znao da živi punim plućima do posljednjeg daha.
"Život je ponekada imao iznenađujuće obrte. Bilo je mnogo neozbiljnosti. Ali za mene je bilo važno da odem na pijacu i kupim sve cveće! Osim što bih obradovao prodavačice, najviše bih, zapravo obradovao one male, nepoznate ljude kojima sam ga poklanjao. Oni će se, siguran sam, celog života sećati Tome Zdravkovića i poklonjenog cveća."
Toma je u avgustu osjećao da je najgore prošlo, a to je objasnio time što se mnogo bolje osjeća, ali i tome što se doktori više šale sa njim:
"Sada vidim po profesorima da je najgore prošlo, a i sam se osećam bolje. Znam da me čekaju još mnoga iskušenja, redovne dijalize, operacije... Sve to treba izdržati bez panike i u uverenju da će sve proći najbolje.
Ako je neko i mogao da izdrži to bez straha, onda je to bio Toma, jer kako je pjevač naglasio u ovom intervju, on je bio mnogo jači nego što je pokazivao:
"Mnogo sam jači nego što se misli... Ja se ne predajem, da me nije stid ovih ljudi oko mene, sada bih izašao na hodnik i zapevao iz sve snage."
Njegovo pjevanje, čini se održavalo ga je u životu, a o želji da peva govorio je ovako:
"Pevaću čim izađem. Neću čekati ni transplataciju, koja će, verujem, uslediti za pet-šest meseci. Pre mnogo godina počeo sam da pevam sa željom da se dokažem, sada ponovo osećam tu želju. Želim pesmu. U meni se bude nove pesme, radosti... Pevao bih za sebe iz sve snage... Čudo je to. U pesmi nema foliranja, zezanja... Pesme su ozbiljna stvar."
Taj avgust 1991. godine bio je pun nade za Tomu Zdravkovića. Tog avgusta činilo se da će uskoro sve ponovo biti u redu.
Naime, Toma je tada saznao da Goran Bregović, još jedna muzička legenda, želi da njih dvojica zajedno spreme pjesmu. Ta vijest učinila ga je veoma srećnim, a još veću sreću pružila mu je vijest da će mu Mustafa Mujagić, nekadašnji menadžer, donirati bubreg.
"Toma je sve to primio gotovo sa nevericom, a meni je teško da prihvatim činjenicu da jedan moj stari prijatelj provede na stalnoj dijalizi", rekao je tada Mustafa.
Međutim, Toma nije dočekao ni saradnju sa Bregovićem, ni Majagićev bubreg. Samo mjesec i po dana po izlasku ovog intervju Toma je preminuo, a iza sebe ostavio je mnoge fanove koji su tugovali, a najviše su tugovale Gordana, njegova supruga i Kosara, njegova majka, koja do početka avusta uopšte nije ni znala da joj je sin bolestan.
"Sve do pre deset dana nisam znala da je teško bolestan. Ništa nisam znala, ništa mi nisu rekli", rekla je uplakana Kosara tog 12. avgusta 1991. godine za sarajevske novine.
Već 30 godina porodica i prijatelji obilaze Tomin grob.
Posljednji intervju Tome Zdravkovića: Mnogo sam jači nego što se misli, neću čekati transplataciju, želim pjesmu
(Mondo/Republika)