Bojan Mikulić Mikula, nakon silnih pregleda na YouTubu stigao je i do svog prvog izdanja, CD-a "Sloboda i druge bajke". Za MONDO priča o tome šta ga inspiriše, objašnjava značenje svojih pjesama, otkriva imena članova novoga benda...
Bojan Mikulić rođen je 1973. godine u Banjaluci, a odrastao je u selu Nožičko kod Srpca. Tamo su, kako kaže, pobjegli od kirije pod svoj vlastiti krov kad mu je bilo pet godina.
"Djetinjstvo sam proveo u Nožičkom u društvu mlađeg brata i dvije sestre od strica mi. Čuvala nas je baba Nena i bilo nam je onako kako djeci samo sa babom može da bude - savršeno", počinje priču Mikula. Kaže da je upravo baba Nena bila ključna osoba za nastanak njegovog posljednjeg hita, pjesme "Ćutim ja".
"To 'Ćutim ja' je njen brend. Kad ima nešto što ne bi trebalo reći u nekom momentu, onda se to nekako nagovijesti uz pratnju tog 'Ćutim ja...' Baba čak kaže sve što kako ne bi smjela i doda - 'Ćutim ja...'
To mi se nekako činilo dobrim lajtmotivom za nastavak 'Da ja teb kažem...', pa pošto sam tu govorio, red je bio da malo ćutim... Odavno sam planirao spot za ovu pjesmicu, ali se svaki put nešto ispriječilo. Pjesma govori o svemu što nas okružuje i što nama vlada u manjoj ili većoj mjeri. Vidiš kako je taj fazon moje babe Nene efektan - ćutiš, a provociraš i svima je sve jasno."
Pohađao je osnovnu školu "Zdravko Čelar" u Nožičkom, gdje ga je "učiteljica Jasna za sva vremena naučila kako treba vrednovati ljude". Nakon završene srednje škole "Savo Vujanović-Žućo" u Srpcu odlazi u Minhen, gdje provodi narednih šest godina, radeći sve i svašta. Iz Njemačke se vraća u Banjaluku, gdje upisuje Filozofski fakultet. Zadnjih osam godina živi i radi u Beogradu.
U međuveremenu je stasao kao vrsni muzičar, tekstopisac i YouTube zvijezda. Ovih dana izlazi i njegovo prvo izdanje - CD "Sloboda i druge bajke", pod okriljem Power music iz Beograda.
"Na CD-u se nalazi deset pjesama, a 'Da ja teb kažem', 'Ćutim ja', 'Koji veli, 'Tolko o tom', 'Danas je još dobro' pisane su dijalektom koji je tipičan za sela donjeg toka Vrbasa. Ostalih pet sam birao tako da se uklope u cjelinu nazvanu 'Sloboda i druge bajke'. Humora ne manjka, a ni pouke...
Uglavnom se radi o pjesmama koje su već bile na YouTube, ali smo ih, naravno ponovo odsvirali i producirali jer se ja produkcijom nisam pretjerano bavio kad sam podizao svoje pjesme na YouTube, jer je fokusu bila poruka."
Mikula dodaje da će ovaj CD moći da se kupi u Banjaluci, Srpcu, Gradišci, Prnjavoru, Derventi, Modriči, Doboju, Tesliću, Bijeljini, Prijedoru, Trebinju, Zvorniku, Zenici, Sarajevu, Slavonskom Brodu, Beogradu, Novom Sadu, Minhenu, Beču, Cirihu, Oslu...
Zamolili smo Mikulu da nam navede svoje omiljene domaće pjesme. "To mnogo zavisi od mog raspoloženja. Danas bi to bile numere 'Ljubav' EKV, 'Spin Doktor' TBF, 'Satelit' Smak, 'Svijet za nas' Laufer i 'Akupunktura' Leb i sol... Sutra možda neke druge, ali obično su pomenuti autori na trpezi. Dodao bih da mnogo volim način na koji se izražava Dino Šaran, kako tekstom tako i muzikom."
Mikulin prvi bend, sa kojim je svirao obrade po kafićima u Srpcu zvao se "Tamburgers", a kasnije je preimenovan u "Tri piva", odnosno "Rakija i tri piva". Zadnjih godina uglavnom se posvetio snimanju pjesama i spotova, zbog čega su žive svirke bile u drugom planu. Međutim, sada najavljuje sjajnu muzičku postavu.
"Nismo još nastupali u ovoj postavi, ali se nadam da će se to ubrzo desiti i da će ljudi biti prijatno iznenađeni kvalitetom svirke. Ja ne sviram ništa, napokon mogu da se potpuno posvetim scenskom nastupu, umjesto da budem pripet kablom za pojačalo i labrnjom za mikrofon na stalku.
Bubanj svira Miloš Grbatinić, sjajan momak koji inače, pored angažmana u našem bendu pohađa jazz akademiju i svira bubanj u Big bandu RTS. Klavijature svira Milan Sudžuk, koji je ujedno i producent albuma. Sarađivao je sa veličinama kao što su Manu Katché i gospodin Tony Levin. Gitarista je Srđan Stanković, opasan šmeker i ljubitelj perfektnog tona.
Basista nam fali i ako neko ima ideju, to mjesto je još uvijek prazno. Ne bismo da imamo tezgaroša ili plaćenika nego nekoga ko bi se priključio zajedničkom radu kako na postojećim, tako i na novim pjesmama.
Iskreno se nadam da se uskoro gledamo i slušamo u Banjaluci, volio bih kad bi upravo Banjaluka bila mjesto u kome ćemo prvi put da se predstavimo publici. Najposlije, tu sam i rođen, tu sam prvo i pustio glas."
Na stranici Vikipedije posvećenoj Srpcu Mikula je naveden među slavnim Srpčanima, ispred glumca Uglješe Kojadinovića. Pitali smo ga da li se zaista osjeća slavnim i kakav je to osjećaj?
"Evo, prvo da ti kažem da si me iznenadio i da idem da pogledam. Valjalo bi malo urediti tu stranicu. Slavan i poznat se po meni bitno razlikuju. Ja možda jesam poznat, ali daleko je to još od slave.
Uglješa Kojadinović je već nešto drugo i velika je šteta što je umro u najboljim glumačkim godinama. Ostaje tajna šta je sve još mogao da nam ponudi.
Tamo pominju i Branka Grahovca. Bane bi se već mogao tretirati kao slavan s obzirom na to da je branio u Ligi šampiona, malo li je? Volio bih da mu se opet pruži prilika na velikim natjecanjima, jer mislim da je zaslužio svojim radom i kvalitetom da se nosi sa velikim izazovima.
Ja se ne smatram slavnim, a nisam ni Srpčanin jer sam iz Nožičkog, iako sam u Srpcu proveo mnogo vremena u životu. U Srpcu se uglavnom bavim uživancijom", kaže Mikula.
Objasnio nam je i o čemu pjeva njegova pjesma "Čekam na poziv".
"Lutati je lijepo i izazovno, ali ima određena granica koju svjestan čovjek ne bi trebao prelaziti. Kafka kaže da baš tu granicu poslije koje nema nazad treba preći, ali nisam siguran da se radi o istoj granici. Gete je lijepo opisao kako je dobrog čovjeka, ma koliko đavo maestralan bio, ipak teško navesti na izbor pogrešnog cilja.
U spotu simbolično vozim bicikl unatrag - ulažem napor, a ipak nazadujem. Staze mogu biti duge i grbave, ali obično se nekako izbasa na pravi put ako ga čovjek ima u srcu. Ponekad je potreban poziv koji dođe kao putokaz.
Ima dosta autobiografskog u ovoj pjesmi i ja sam je na neki način sebi i poklonio. Imao sam želju da se poigram riječima na ovu temu, a što se samog poziva u mom slučaju tiče, recimo da sam se dozvao. Biti 'Like a Rolling Stone' je više nego zabavno dok ne krene naplata, a to umije da bude bolno. Trudim se da razabiram dobro, loše i zlo."
Pitali smo ga da li u pjesmi "Ljubičica" opisuje istinit događaj, ili je ipak u pitanju fikcija.
"Fikcija koja treba da na šaljiv način dočara razvoj ljubavi od prvog pogleda do samog čina vođenja ljubavi u idealnim uslovima, organski i bez zagađenih snova. Danas bi svi nešto što ne može, pa su slijepi pored očiju. Volite se ljudi, to je jednostavno imperativ!"
Na kraju razgovora, zamolili smo Mikulu da nam kaže šta ga je inspirisalo da napravi pjesmu "Da ja teb' kažem", njegov najveći hit.
"Školovan ne znači pametan. Stariji ljudi u mom kraju govore tim narječjem. Ima među njima ljudi kojima siromaštvo nikada nije dozvolilo da se edukuju po obrazovnim ustanovama, ali se njihova inteligencija ne smije nikako podcijeniti!
Nema pravila koja bi se mogla naučiti u školi, a koja bi mogla svima jednako služiti. Život je taj koji se nepredvidivo pojavi na licu mjesta i ako nisi fleksibilan kičma ti se lako slomi.
Pjesma je nastala da bi omalovažila šminku koja je danas opšteprisutna. Nekima se gadi način na koji se izražavam u 'Da ja teb kažem' pa me kite kojekakvim 'ukrasima' tipa: seljak, debil, retard i tome slično. Ti isti bi pali na diktatu iz maternjeg jezika namijenjenog učenicima trećeg razreda osnovne škole, a furaju se na urbano.
Ovo je zemlja radnika, seljaka i njihovih potomaka dok gospoda ima korijene u Beču i Londonu. Samo malo iskrenog pogleda u dubinu duše i to je to. Nebo je dovoljno veliko za sve - zato tolerancija, a ne netrpeljivost!", kaže na kraju razgovora za MONDO sjajni Mikula.
Pratite MONDO na Facebooku, Twitteru i Instagramu!