Muzičar Edo Maajka priznao je da se bori s napadima panike.
Jedno vrijeme pio je i tablete, no on smatra da je to bilo trošenje vremena i da treba shvatiti svoj problem i pokušati promijeniti navike.
Aleksandar Stanković, urednik i voditelj HRT-ove emisije "Nedjeljom u 2", predstavio je prije nekoliko dana javnosti knjigu "Depra" u izdanju Telegram Media Grupe, u kojoj opisuje svoju 14-godišnju borbu s depresijom. Od depresije u svijetu boluje više od 350 miliona ljudi širom svijeta, a uprkos tome psihičke su bolesti još uvijek tabu tema, oboljeli su i dalje stigmatizovani i teško priznaju da imaju problem te da im je potrebna pomoć.
Upravo zato Stanković je odlučio javno podijeliti svoje iskustvo kako bi doprinio destigmatizaciji oboljelih od depresije. Na predstavljanju je bio i Edo Maajka, kojem je Stanković među prvima dao da pročita knjigu, te ga je pozvao i da govori na promociji. Edo je sada otkrio da se bori s napadima panike.
"Kod Ace mi je prvih pet, deset minuta razgovora bilo užasno. U tim se minutama koje subjektivno traju vječnost gubim, ali ako preživim prvi napad, mogu dalje. Opušteniji sam. Te je trenutke Aco u knjizi izvrsno opisao: gasiš se, gubiš tlo pod nogama", ispričao je Maajka za Telegram.
Dodao je i da je zbog toga odgađao intervjue i povlačio se, te se nadao da će drugi odustati.
"Ispadnem š***k, novinari me traže intervju koji će koristiti promociji mojih pjesama, a ja jednostavno ne mogu. Onda odgađam, povlačim se, nadam se da će poziv nekim čudom nestati ili da će sagovornik odustati. Neke sam intervjue i TV nastupe odbio i ljudi koji su mi zamjerili, ne razumjevši da je istina kad kažem: oprostite, ne mogu, jednostavno, ne mogu ja to. Naljute se na tebe i protumače kao bahatost", priznao je.
Kazao je kako mu je lakše dok nastupa jer je mobilan i fokusiran na tekst.
"Na stejždu sam mobilan, kad repujem fokusiram se na tekst i, ako me primi tjeskoba, izgubi se vrlo brzo. Jer je to izuzetno fizički, gotovo mehanički ispucavaš sve iz sebe. Da moram pjevati neke komplikovane i zahtjevne melodije, vjerojatno ne bih uspio", kazao je.
Jedno vrijeme pio je i tablete, no on smatra da je to bilo trošenje vremena i da treba shvatiti svoj problem i pokušati promijeniti navike.
"Shvatio sam da mene lijekovi ne vode nikuda. Problem je što psihoterapeuti imaju svoje šablone. Procijeni te, kaže ‘to je to, a za to su ove tablete.’ Ali kod napada panike, tablete su samo trošenje vremena, jer moraš skontati koji ti je vrag i pokušati promijeniti navike".
Dodao je i da danas svoje iskustvo pokušava iskoristiti kako bi pomogao drugima.
"Generalno postoje ljudi koji su emotivci i koji sve stvari doživljavaju intenzivnije nego ostali, bez obzira kakav im je financijski ili društveni status. Jednostavno, namirišem takve ljude. Kad prepoznam to kod mladih ljudi, dam im do znanja da je to kako se osjećaju OK".
Osvrnuo se i na društvene mreže. Misli da su pogoršale stanje.
"Kada Alisa pita gdje može naći nekog normalnog, mačka joj odgovara Nigdje nema normalnih. Svi su tako različiti i nenalik jedan drugome. I to je po meni normalno.
(Večernji.ba)