Prvi kućni računar u Jugoslovena: "Galaksija" napunila 40 godina

Prije tačno 40 godina, predstavljena je "Galaksija" u specijalnom izdanju istoimenog časopisa koji je nosio naziv "Računari u vašoj kući" i to uz značajan dodatak – uputstvo za sklapanje ovog računara.

U avanturu sklapanja računara po uputstvu iz časopisa upustilo se 1983. godine oko 10.000 mladih ljudi, što je činilo 10 odsto tadašnjeg ukupnog broja računara u Jugoslaviji.

Povodom 40-godišnjice predstavljanja računara „Galaksija“, u beogradskoj Galeriji „Aleksandar Despić“, do 28. decembra, moći će da se vidi autorski primjerak.

"U muzejima vrijeme malo drugačije teče, a ‘Galaksija’ se tek sprema za taj svoj muzejski život, drugi život. Informatičko doba je i dalje otvorena stvar. Ne znamo kuda sve to vodi, a Galaksija tu nalazi svoje mjesto. Zadatak je i nas u muzejima i naših posjetilaca da zajedno radimo na tome i da vidimo kako se to razvija", objašnjava Saša Šepec, viši kustos u Muzeju nauke i tehnike za RTS.

Mnogo toga se promijenilo za ovih četrdeset godina. Da bismo stigli do ere vještačke inteligencije, makar na ovim prostorima, veliki uticaj imala je i „Galaksija“.

Mikroračunari – računari koji nisu zauzimali pola kuće

Prema rečima Saše Šepeca, bio je to trenutak kada su računari počeli da ulaze u naše domove.

„Pojava kućnih računara, ili kako su ih tada još zvali mikroračunari, a zvali su ih mikro zato što su prije toga postojali mini računari i veliki računari 70-ih i 60-ih godina. Ovi računari su mogli da stanu u kuću i bili su zaista namijenjeni pojedincu da ga ima u kući. Danas kad pogledate izašao je iz mode i taj termin kućni računar, jer smo sve skloniji tome da svako ima svoj računar“, objašnjava Šepec.

Izvor: RTS - sccreenshot

  Prije četiri decenije, kućni računar je bio uređaj koji koristite sami kod kuće, a „Galaksija“ je i prema svojim tehničkim karakteristikama i vremenu kad je nastala bila aktuelna, jer su se i u svijetu tada takvi računari pojavljivali i razvijali.

„Ako se dobro sjećam, 1977. se pojavljuje prvi ‘Eplov’ računar. Znači to je 5-6 godina razlike. U Evropi su najpoznatiji bili ‘Sinklerovi’ računari ZX-81, pa onda ‘Spektrum’. I to su bili najpopularniji računari i kod nas, uz ‘Galaksiju’“, istakao je gost Jutarnjeg programa.

Zabrana koja je dovela do napretka

Posebne političke i ekonomske okolnosti uslovile su i omogućile razvoj i uspjeh domaćeg kućnog računara.

„U to vrijeme, Jugoslavija je postavila carinske barijere baš za elektronsku opremu. Bio je zabranjen uvoz. Nastojala je da štiti svoju proizvodnju, koja je možda u tom trenutku već i posustajala. U tim okolnostima zemlja štiti svoje tržište“, navodi Šepec.

Voja Antonić, inženjer elektrotehnike, koji je i prije pokušao da napravi neki računar, izradio je čak i nekoliko projekata, kao i prototip za jedan računar L-82, u okviru svoje firme u kojoj je tada radio. Međutim, taj računar je procijenjen kao previše skup da bi izašao na domaće tržište.

Kako Šepec ističe, Antonić je shvatio da mora da pokuša da napravi što jeftiniji uređaj koji bi onda mogao da bude dostupan širem tržištu i da se ponudi uz koncept samosklapanja. „Galaksiju“ zato nije mogao da ima onaj ko nema lemilicu i ko nije vješt u rukovanju njom.

„Ne treba zaboraviti da je Voja Antonić bio glava tog projekta, čovjek koji je računar projektovao i izumio, da tako kažem. S druge strane, tu je i Dejan Ristanović, tada student elektrotehnike, koji je bio riječ ‘Galaksije’. On je novinar koji je pisao o računarima još u časopisu Galaksija i koji je uredio i napisao skoro sve u prvom specijalnom broju koji je tada izašao – Računari u vašoj kući“, naglasio je Šepec.

Prema njegovim riječima, veliki doprinos dao je i radijski novinar i voditelj Zoran Modli, koji je u svojoj emisiji emitovao programe za „Galaksiju“.

Prozor u svet informatike i upoznavanje sa igricama

„Programi su puštani u etar. To je čudno zvučalo, teško je opisati nekom ko to nikad nije čuo, taj zvuk. Kad se to snimi na audio/kasetu, program je potom mogao da se učita u računar“, objasnio je Šepec ističući da su tokom prve polovine osamdesetih godina, računari, i „Galaksija“ i inostrani modeli, imali dvije primjene – igranje igrica i učenje programiranja.

Učile su se komande za programski jezik Bejzik, korisnici su mogli sami da prave male programe, koji su opet najčešće bili neke male igre.

„To je mašina koja je jedva bila za nešto korisna, ali može se reći da je imala ozbiljnu pedagošku vrijednost i da je upravo uvodila mlade ljude u svet informatike, računarstva. Kao što vidimo, to je imalo dalekosežne posljedice“, zaključio je Šepec.

Viši kustos Muzeja nauke i tehnike Saša Šepec pozvao je sve da posete izložbu koja traje do 28. decembra, ali i poručio onima koji imaju „Galaksiju“ na tavanu ili u podrumu i nije im potrebna da mogu da je doniraju Muzeju.

(MONDO/RTS)