Priča o čovjeku koji je bio sve samo ne običan golman.
Ekscentričan, kako to samo golmani znaju da budu. Zato je bio slikar, šoumen, ali i ljubimac navijača, od Karaburme, preko Humske, pa do plavog dijela Londona. Svi su voljeli Petra Borotu.
Bio je drugačiji, svojeglav, zabavan... Bio je inspiracija. Između ostalog i za film Kad porastem biću Kengur, gdje je ovekovječena ona čuvena scena sa kačketom. Na današnji dan, Čelsi je potpisao golmana Partizana, a to je natjeralo njihove pristali da se prisjete svog idola.
Petar Borota je u London stigao kao spas, pošto je trebalo maestralnim odbranama da sačuva ''Plavce'' u prvoj ligi. Nije to uspio, ali su navijači dobili mnogo više nego što su očekivali, pa mu nije ni zamjereno.
Borota je često driblao napadača, istrčavao daleko, pravio šou na terenu, a pored toga unosio i sigurnost posljednjoj liniji odbrane. U njoj je igrao Rej Vilkins, čiju izjavu danas citiraju navijači Čelsija.
''On je tvrd momak. Kada je neko uhvatio volej sa pet metara udaljenosti i pogodio ga pravo u facu, lopta je pukla'', rekao je nakon prvog trenigna legendarni Rej Vilkins koji je pored Čelsija igrao i za Mančester junajted, Milan, PSŽ, Rendžers i brojne engleske klubove.
U Srbiji je daleko poznatija anegdota sa duela Partizana i Crvene zvezde, kada mu je Miloš Šestić ''na prevaru'' zatresao mrežu. O tom događaju je i bivši fudbaler crveno-bijelih pričao nedavno.
Petar Borota preminuo je 12. februara 2010. godine u Đenovi, gdje je proveo posljednjih nekoliko godina života. Pored tri pomenuta kluba branio je i za Brentford i u Portugalu, gdje je promijenio tri tima, a četiri puta je bio golman reprezentacije Jugoslavije.