"Iako sam početnik na funkciji, nisam početnik u fudbalu", rekao je bivši čuvar mreže Srbije.
Nekadašnji čuvar mreže reprezentacije Srbije Željko Brkić vratio se ove sezone u Proleter i preuzeo funkciju direktora omladinske škole. Povratkom u Novi Sad, gdje je izgradio fudbalsko ime kao kapiten Vojvodine, doskorašnji čuvar mreže krenuo je u novu epizodu, evocirajući uspomene na svoje fudbalske početke.
"Bilo je to u novembru 1992. godine. Moji prvi fudbalski koraci vezani su za školu fudbala „Vojvodina“ koju je na SPENS-u vodio prof. dr Mika Radosav, u to vrijeme bila je to najbolja škola fudbala u Jugoslaviji", rekao je novi operativac Proletera.
Brkić se nije odmah opredijelio za mjesto među stativama.
"Na samom početku nisam mogao da se opredijelim. Sva djeca vole da postignu gol jer je to najveća radost, pa to je bio slučaj i kod mene. Nakon kratkog perioda vidio sam da mi dobro ide na poziciji golmana, a i drugari su me molili da branim. U odluci da postanem golman imao sam podršku pokojnog oca koji je i sam branio na amaterskom nivou".
Vrlo brzo su u Fudbalskom klubu Vojvodina prepoznali talenat i sa 12 godina je prešao u jednu od najboljih fudbalskih škola u našoj zemlji.
"Od 1992. do 1998. godine bio sam dio, mogu slobodno da kažem, najbolje školice fudbala u Jugoslaviji. Trenirali su me sjajni treneri poput Zorana Grujića, Slavka Molnara i Miroslava Smajića. Imali smo talentovanu generaciju koja je imala odlične uslove za rad. Sa dvanaest godina sam zajedno sa petnaestak dečaka iz te generacije prešao u Fudbalski klub Vojvodina gdje se moj razvoj samo nastavio", dodao je on.
Poslije napornog rada u mlađim kategorijama, put ga je vodio do seniorskog tima za koji je debitovao u sezoni 2006/2007. Odlazio je i na pozajmice u Kabel i Proleter.
"Nosim prelijepo iskustvo iz svih klubova. U Kabelu i Proleteru sam branio na dvojnu registraciju. Trenirao sam u Vojvodini i samo dolazio na utakmice. Još tada se vidjelo da će Proleter biti u najjačem rangu takmičenja jer je organizacija i atmosfera u klubu bila na visokom nivou. U Vojvodini sam branio četiri godine, bio kapiten ekipe i uvijek ću se rado sjećati tih trenutaka".
Nakon novosadskih klubova preselio se u Italiju. Tamo je nastupao za Udineze, Sijenu, Kaljari, Karpi. Ukupno pet godina.
"U Italiji sam proveo pet lijepih godina, osjetio teški profesionalizam, a povrede koje me nisu zaobišle donekle su uticale na pozitivan utisak i vjerovatno nešto kraći boravak".
Prije povratka u Vojvodinu, proveo je i dvije sezone u solunskom PAOK-u. Kada se danas osvrne na svoju klupsku karijeru, zadovoljan je postignutim.
"Svima, a i meni je jasno da je moglo više. Povrede su me omele da branim na visokom nivou. U Grčkoj sam osam mjeseci bio van terena što je ostavilo veliki trag, ali se na kraju sve dobro završilo. Bez obzira na sve, zadovoljan sam karijerom jer sam bio dio jedne od najjačih liga na svijetu, bio učesnik Lige Evrope, branio za reprezentaciju...".
Na ljeto puni 36 godina i mnogi će se složiti da su to najbolje godine za golmane, ali je Brkić uveliko u penziji.
"Teško je prekinuti nešto što volite i čime ste se bavili dugi niz godina. Odlučio sam se na taj korak kako ne bih ugrozio svoje zdravlje. Ostao sam u fudbalu jer je to oblast koju najbolje poznajem".
Kako je odlučio da dođe baš u Proleter?
"Nakon razgovora sa ljudima koji vode klub shvatio sam da nam se planovi podudaraju i prihvatio sam njihov poziv. U Proleteru sam proveo najljepše trenutke u karijeri jer je atmosfera i odnos unutar kluba bio nešto što sam samo tada doživio. I danas ti ljude vode klub tako da smo vrlo brzo našli zajednički jezik".
Opredeljenje Proletera je bilo da se sve više pažnje prida mladim selekcijama. Brkić je objasnio i koji će biti njegov konkretni zadatak.
"U prethodnom periodu omladinska škola je bila zapostavljena i ideja rukovodstva kluba je da se funkcionisanje i kvalitet rada podignu na jedan viši nivo. Ja sam tu da svojim znanjem i iskustvom doprinesem napretku. Iako sam početnik na funkciji direktora omladinskih selekcija, nisam početnik u fudbalu. Imam veliku želju i solidno iskustvo, a privlači me i izazov da od temelja uz pomoć saradnika i kluba napravim omladinsku školu kakvu Proleter zaslužuje".
Rad sa mladima zahtjeva vrijeme i strpljenje. Hoćete li imati dovoljno vremena da realizujete sve svoje planove? Znamo da je u današnje vrijeme sve podređeno rezultatima i da zbog toga trpi i rad sa mladima...
"U prvom razgovoru sa ljudima koji su me angažovali predočio sam im taj problem. Fudbal je jedan proces, a naš krajnji cilj će biti da za određeno vrijeme izbacimo u prvi tim igrača koji će moći odgovoriti zahtjevima modernog fudbala. Proces je dug i neće biti lako, ali moji saradnici i ja daćemo sve od sebe da ostvarimo taj zadatak".
Šta je osnovni cilj Željka Brkića u Proleteru?
"Moj cilj se poklapa sa ciljem kluba. Da se omladinska škola podigne na viši nivo i da funkcioniše na zdravim temeljima. Mi sada gradimo temelje na kojima će u budućnosti funkcionisati mlađe selekcije fudbalskog kluba Proleter".