Crvena zvezda se "uljuljkala" dominacijom u prvih mjesec dana sezone, da bi potom naišli na protivnika znatno većeg kvaliteta. To je otkrilo mnogobrojne probleme za koje je Stanković vjerovatno znao da ih posjeduje, ali je odbijao još da potpuno povjeruje u njih.
Ako sezonu počnete učinkom 7-0-0 uz gol-razliku 27:1, niko ne može da vam zamjeri da se busate u grudi. Štaviše, ko kaže da ne bi isto uradio - laže. Međutim, nekada to može da bude i fatamorgana, u slučaju Crvene zvezde više blago iskrivljena slika, pošto je upala u "zamku sopstvenih uspjeha" koju je plela prethodnih pet godina u Evropi.
Kada je otpočela nova era 2017. godine kod Vladana Milojevića, klub je bio na 195. mjestu UEFA rang-liste i gotovo da nisu postojala nikakva očekivanja od Evrope, ali je trofejni trener Zvezde uspio da napravi sistem koji će to pretvoriti u sopstvenu korist. Igrajući kao potpuni autsajder, Zvezda je prvo nizala "skalpove", bodove, evre i koeficijent, polako mijenjala i svoju ulogu na evropskoj sceni, prilagođavala stil, ulagala mnogo u jačanje igračkog kadra, a zatim došla u situaciju da je gotovo "sramota ako ne uđe u Ligu šampiona".
Zvezda je željela da bude u toj situaciji i sada sa time mora da se nosi, a da to nije lako vidjeli smo već u Izraelu kada je nenaviknuta na nove okolnosti ispala skoro pa naivna. Apsolutna dominacija u prvih mjesec dana sezone "zavela" je sve na Marakani uključujući i trenera Dejana Stankovića, ali da li ga neko može kriviti za to?
Njegova ekipa je funkcionisala "kao sat" u najvećem dijelu prvih 630 minuta fudbala nove sezone, ali je najveći problem bio u tome što dok su oni vozili u petoj brzini - protivnici su bili jedva u prvoj. Nedovoljno kvalitetni izazivači "dozvolili" su Zvezdi da maksimalizuje svoj kvalitet, da igra eksplozivno i atraktivno, da pleše po notama koje su godinama čekali navijači, međutim kada odjednom druga strana nagazi na gas - može i te kako da vas iznenadi.
Zvezda je nizanjem uspjeha na evro-sceni preskočila dva kola kvalifikacija i time sebi smanjila količinu stresa i strepnje u ljetnim mjesecima, ali je istovremeno povlašćenim statusom "obrisala" i jake utakmice koje su nekada neophodne kako biste "izmjerili" gdje ste.
Takođe, pomalo nepotrebno Zvezda je odlučila da odloži najjače provjere protiv Vojvodine i Čukaričkog, gdje iako je mogla da rizikuje povrede i umor - opet posjeduje dovoljno veliki igrački kadar da se "našpanuje" za ritam srijeda-nedjelja.
Stankovićev tim je "samljeo" sve što se našlo pred njim na domaćoj sceni i potvrdu toga dobili su i protiv Pjunika u Evropi, međutim nedostajala je gradacija u kvalitetu protivnika jer su odjednom zaigrali protiv Makabija koji je poput njih - igrao u petoj brzini. Nije da to Crvena zvezda nije mogla da predvidi, ali je možda i samozaljubljeno odbijala da prihvati odraz u ogledalu koji kaže da je ponovo potrebno prilagođavati se protivniku.
Igranje bez klasičnog zadnjeg veznog ispred odbrane tek na mahove je otkrivalo probleme, poput recimo prijateljske sa Zenitom ili šansi Stefana Mitrovića u dresu Radničkog na Marakani , ali to jednostavno nije dovoljno bilo da zaboli i natjera Zvezdu da promijeni plan.
Bio je potreban mnogo jači udarac koji će dokazati Zvezdi da im nedostaje balans na sredini terena.
Dobili su ga u vidu tri gola Makabija za sat vremena fudbala u Haifi i to je sigurno još jedna lekcija iz koje će Stanković, kao i mnogo puta do sada, moći da izvuče pouke. Kao strateg je sazrijevao upravo u najtežim trenucima dosadašnje trenerske karijere poput Omonije ili Šerifa, "otvarao" vidike, širio svoj taktički repertoar, ali čini se da je sada prvi put pomislio da bez obzira na sve faktore rizika izvede svoj najjači tim i ne komplikuje previše.
Djeluje da je Stanković smatrao da je veći rizik da na teren pošalje recimo Sanoga kojim će pojačati vezni red, a pitanje je da li bi u takvoj dilemi uopšte bio da snažni vezista igra u bar približnoj formi kao prethodne dvije godine. Na sve to, ulazak dodatnog veznog igrača (Srnić) značio bi i da mora da se odrekne jednog od petorice objektivno gledano kvalitetnijih igrača.
Kanga, Kangva, Ivanić, Katai i Bukari su odlično "legli" i u potpunosti su otključali ofanzivni potencijal, međutim u jačim mečevima jednostavno je potreban balans i neko je mogao da bude žrtvovan.
Ali, ko?
"Neće biti sigurno lako i trener Stanković je svjestan toga. Ovo je tim koji igra tačno, dobro, koji ima dobra otvaranja prema naprijed i Zvezda će tu morati da traži balans između sigurne defanzivne organizacije i opasnog napada", rekao je Ranko Stojić sinoć gostujući na TV Arena Sport, apostrofirajući i da je Zvezdi već bio neophodan Edmund Ado.
Crvena zvezda je tako u Izraelu "stradala" skoro kao Mančester siti u finalu Lige šampiona 2021. godine protiv Čelsija.
Tada je Pep Gvardiola odlučio da "ne bude Gvardiola" i odigrao je bez Rodrija ili Fernandinja na "šestici". Vjerovao je u nedodirljivost svoje ekipe što se ispostavila kao velika greška jer dok se izmjenom ispravio u drugom poluvremenu - Kai Haverc je već stavio ruke na "ušati" pehar i nije bilo povratka nazad.
Za Zvezdu vremena i te kako ima. U igri je još najmanje 90 minuta u kojima se sitnice koje nisu valjale mogu ispraviti, a zaostatak nije ni blizu dramatičan kao protiv Rendžersa.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!