Komnen Andrić je često isticao da je Arijan Ademi "žila kucavica" Dinama i sada se oprostio od njega na Fejsbuku.
Dugogodišnji kapiten zagrebačkog Dinama Arijan Ademi u suzama se prethodnog vikenda oprostio od "Maksimira". Makedonski reprezentativac je dobio unosnu vrlo ponudu iz Kine (Peking Guaon) i nakon sage koja je trajala nedeljama, na kraju je ipak prihvatio da promijeni sredinu, tako da mu je meč protiv Rijeke u nedelju (1:0) bio i posljednji, ali gotovo sigurno ne i zadnji koji je odigrao u dresu "modrih".
Ademi je ostavio dubok trag u Dinamu za koji je igrao na 359 puta, postigao je 41 gol i asistirao za još 30, sve sa pozicije zadnjeg veznog odakle je komandovao igrom tima. I ne samo da je komandovao na terenu, nego je njegov uticaj i van terena bio veliki o čemu svedoči i srpski fudbaler Komnen Andrić koji je sa njim igrao od 2019. do 2022.
U pismu koje je objavio na Fejsbuku, Andrić je tražio od Dinama da povuče broj "5" iz poštovanja prema Ademiju koji je podigao čak 21 trofej u klubu. Prenosimo u cjelosti šta je Andrić napisao u oproštajnom pismu od Makedonca.
"Iskren, ljut, pošen do srži, nepotkupljiv, nepovodljiv, autoritativan, borben do posljednjeg atoma, brat, drug , savjetnik samo su neke od osobina koje su dio tvog identiteta. Igrao sam sa toliko puno fudbalera do sada, mnogi su nevjerovatni, mnogi danas igraju u najboljim klubovima na svijetu, ali nikada u karijeri nisam sreo nekoga poput tebe! Tvoj prisustvo na terenu je bilo nemjerljivo, dovoljno da se cijela ekipa osjeća bolje i sigurnije, ti si bio srce i duša ove ekipe! Svi mladi fudbaleri koji su prošli kroz Dinamo za vrijeme mog boravka su odrastali, sazrevali i učili od tebe na najbolji mogući način!".
"Naučili su kako se radi, kako se postuje i sta znači pravi odnos prema fudbalu i onome što fudbal pruža. Uvijek si bio "gladna zvijer" na svakom treningu, na svakoj utakmici. Poraz za tebe ne postoji, samo škola i lekcija! I dalje se pitam kako je moguće da neko svaki trening, svaku loptu, svaki duel, svaki sekund na terenu budeš na 110% , vjerovatno ću se još dugo pitati, jer sam to samo kod tebe vidio! Moje mjesto u svlačionici je bilo odmah do tebe, sa lijeve strane. Nikada dok sam živ neću zaboraviti kada si pred jednu bitnu utakmicu Lige šampiona došao i sjeo na svoje mjesto sa spuštenom glavom prema podu i tako ostao skoro minut, ja kao ja, koji sve primijetim i pratim, shvatio sam da nešto nije u redu, pogledao sam malo bolje i vidio kako su ti oči pune suza, tada sam shvatio i vidiošsta se dešava, (krvavo stopalo od dosta uboda igle, napukla kost na stopalu, a ti uzimaš injekcije za bolove (blokadu) stežeš zube i izlaziš na teren kao ranjena zvijer da "pogineš" za svoj klub i saigrače. To si ti!"
"Pored svih nebrojano fudbalskih kvaliteta koje posjeduješ, jos više sam bio impresioniran onim glavnim, ljudskim! Znali smo i da uđemo 100 puta u debate, ali si uvijek ostajao pri svom mišljenju, nikada nisi govorio ono sto drugi žele da čuju, već ono što stvarno misliš i osjećaš u tom trenutku. (Jako je malo takvih danas) Linija manjeg otpora za tebe ne postoji, postoji samo iskrenost i poštenje, pa makar te odvelu u najveću štetu, takav si! O tome mislim da najviše govori to koliko te svi cijene, ne samo u našem klubu i među našim navijačim, već i u klubovima najvećih rivala i među ljudima. Toliko trofeja, toliko uspjeha, priznanja, a opet uvek staložen, svoj, prizeman, oprezan i gladan novih uspjeha! Ne bih više da dužim, već i onako ovu dugu poruku, ali ovo je najsažetije i najmanje što sam mogao da napišem o tebi, tvom liku i djelu za sve ove godine tvoje mladosti koje si dao Dinamu. Znaš da tvoj baka voli puno da priča i s vremana na vreme "posoli" čisto zbog dobre priče, šala, pošalica i doskočica, ali ovaj put sam to zaobišao u najširem luku! Hvala ti kapetane moj na svemu, bilo je izuzetno zadovoljstvo biti ratnik tvoje vojske i srećno u novim izazovima!", stoji u poruci srpskog fudbalera koji sada igra za Klermon.