Dragan Džajić je donio reprezentaciji veliko slavlje na današnji dan prije 55 godina.
Prošlo je tačno 55 godina od čuvene utakmice u Firenci, kada je fudbalska reprezentacija Jugoslavije pobijedila Englesku (1:0) i izborila plasman u finale Evropskog prvenstva davne 1968. godine. Dragan Džajić je u 86. minutu pogodio za veliku pobjedu našeg tima i odveo nas u borbu za pehar.
"Davno je bilo, ali se ne zaboravlja", kazao je predsjednik FSS za zvanični sajt Saveza prisjećajući se jednog od najvažnijih golova iz svoje fantastične karijere: "Gol i pobjeda protiv aktuelnih svjetskih prvaka jedan je od najvećih podviga u istoriji jugoslovenskog fudbala. Podsjetiću da smo na putu ka završnom turniru u Italiji, morali da izbacimo i aktuelne vicešampione svijeta, Saveznu Republiku Nemačku".
"Dogodila se senzacija u Albaniji gdje je domaćin odigrao neriješeno sa SR Njemačkom i taj rezultat nam je omogućio da osvojimo prvo mjesto u grupi. Očekivalo se da i u baražu imamo težak posao protiv Francuza, pogotovo poslije 1:1 na njihovom terenu. Ipak, u revašu smo odigrali fantastičnu utakmicu, Petko je debitovao sa dva gola, pobijedili smo sa 5:0 i otišli na završni turnir", kazao je
"Nismo bili totalni autsajderi, ali je kompletna svjetska javnost tipovala na Engleze koji su i dalje, dvije godine nakon osvajanja Svjetskog prvenstva, imali fenomenalan tim. Bobi Čarlton, Alan Bol, Rodžer Hant, Bobi Mur… Kada se najmanje nadate, napravite najveći uspjeh. Imali smo veliki peh na početku, Osim se povrijedio i pošto nije bilo izmjena, morao je da statira do kraja utakmice. Igrali smo praktično sa 10 igrača i time naša pobjeda još više dobija na značaju".
Jugoslavije je u to vrijeme bila jedna od rijetkih reprezentacija na svijetu koja je u mečevima sa Engleskom imala pozitivan skor:„Ali je ovo u Firenci bio prvi takmičarski duel i odmah pobjeda. Trenutak odluke dogodio se četiri minuta prije isteka regularnog toka. Bližio se kraj utakmice i zanimljivo je da smo Musemić i ja u tom napadu zamijenili pozicije. Obično sam ja njemu centrirao, a sada se on našao na lijevom krilu, nabacio jednu visoku loptu i bio sam ubijeđen da će Bobi Mur lako da interveniše. Ako je u nečemu bio dobar, to je skok igra i udarac glavom. Desilo se da ga je lopta preskočila, bio sam dovoljno priseban da je primim na grudi i da lijevom nogom savladam Benksa".
"Ne znam da li je to najljepši gol u mojoj karijeri, ali je svakako najdraži, jer je jugoslovenskom fudbalu donio ogroman uspjeh, a meni ličnu satisfakciju i veliku popularnost. Poslije gola u Firenci, počeo sam da dobijam pozive i da nastupam za Tim svijeta na raznim manifestacijama. Sačuvao sam loptu sa te utakmice, bilo je nekako logično da pripadne meni. Čuvam je i dan danas".